Razlikuje se od drugih u Banjaluci: “Poklon Shop sve i svašta” nastao iz tvrdoglavosti

26.02.2023. | 07:38

Ovo je posao koji je nastao iz tvrdoglavosti. U 47. godini ostala sam bez posla, radila sam u građevinskoj firmi, ali ovo je uvijek bila ljubav moje mladosti i trebalo mi je samo dva dana da se odlučim na otvarenje radnje u Banjaluci. Tako je nastao “Poklon Shop sve i svašta”, kaže za BL portal vlasnica Jovana Rokvić, u čijoj biznis ideji danas učestvuje čitava porodica.

,,Sve je počelo od pakovanja poklona, kućnih ukrasa, dekupaž je došao kasnije. Heklanje, šivenje, stvarčice koje su me učile bake i majka. Danas imamo baš sve i svašta, od privjesaka, čokolada, pa nadalje. Ovo obožavam da radim, sin mi kaže da do 80. godine neću u penziju i stvarno mislim da će tako i biti. Jednostavno, vuče me nešto naprijed, još nešto novo“, uz osmijeh priznaje Jovana koja ima 60 godina, ali energije joj ne manjka i ne pada joj na pamet da bude umorna.

Ne krije da je u svojoj radnji upoznala bezbroj ljudi, a i svakakvih priča se naslušala, a mušterijama uvijek kaže da cijena poklona nije bitna, ako znaš šta osoba kojoj poklanjaš voli. Bilo da je šaljive prirode ili malo emotivniji, važno je da se onaj kojem ga kupujete u tom poklonu prepozna.

,,Pamtim kada je prijateljica zatražila da za njene roditelje napravim veliki pano sa slikama, od vjenčanja pa do svih trenutaka koji su obilježili njihov život, sa pratećim tekstom. Poslala mi je snimak reakcije roditelja, to je takva emocija da prosto i vi zaplačete od sreće. Onda  znate da radite nešto što budi sreću u drugima, a to je svrha poklona“, ističe Jovana za BL portal.

Na inspiraciju dosta utiču i kupci, jer “Poklon Shop sve i svašta” nudi i usluge kreiranja personalizovanih poklona. Takođe, tu je i internet, koji je pun raznih ideja. Jovana ne krije da su joj ideje za poklone muškarcima najveći izazov, jer njih rijetko šta interesuje sem posla, sporta i kafane, pa bi čak raspisala i konkurs da joj neko ponudi ideju kojom bi privukla sve muškarce.

,,Mislim da smo kupce privukli i cijenama, jer uvijek smo se trudili da budu pristupačne svima. Znam kakve su plate, pa i u ovo doba krize kada svi podižu cijene, ne mogu jednu šolju cijeniti 15 maraka, nema smisla. Na uštrb sebe, većini stvari nisam podigla cijene, a tamo gdje sam baš morala, to je za marku, dvije“, naglašava Jovana i dodaje da kupac uvijek mora biti ispoštovan, inače, uzalud vam sav talenat i trud.

A kako je biti mama preduzetnik i nadređen svojoj djeci? Jovana kaže da to nije teško, jer je sa njima izgradila odnos pun razumijevanja i povjerenja.

,,Nije bilo lako ćerku nagovoriti da se upusti u ovu priču. Sa sinom je bilo drugačije, jer je ranije radio u prozvodnji aluminijske stolarije, pa nije bilo dileme da to napusti i postane dio ovog tima. S druge strane, ćerka je radila na dobrom poslu, ali mi je bilo žao da njena kreativnost ne dođe do izražaja. Ona je radila u Urbanističkom zavodu, pa se nakon zatvaranja zaposlila kod svog šefa, koji je otvorio svoj biro. Nije joj bilo lako da to napustiti, ali sad se ne kaje. Ja imam ideje, ali ih ne znam realizovati i ukomponovati kao ona“, priznaje Jovana.

I tako je podjela jasna – sin je zadužen za rad na mašinama, ćerka za kreativni dio. Na majčine ideje često se nasmiju, ali ona im samouvjerno kaže da to urade njoj za ljubav, pa da vide kako će kupci prihvatiti. I, dodaje Jovana, nikad nije omanula.

,,Tako smo napravili po mojoj ideji jednu dasku sa natpisom ,,Moja svekrva je kao vegeta, u sve se miješa“. Rekla sam ko prvi dođe da je kupi, dobiće je besplatno, uz uslov da čujem reakciju svekrve. I to je stajalo tako u izlogu, žene se baš nisu usuđivale kupiti tako nešto svojoj svekrvi, ali jedna se ipak ohrabrila. Kasnije se vratila i ispričala kako je svekrva rekla da je poklon pun pogodak“, prisjeća se Jovana.

Anegdota je, kaže, pregršt, a ima i specijalan nadimak za muškarce za Dan žena – gerilci. Zašto gerilci? Zato što unezvjereno ulaze u radnju i uzimaju bilo šta, samo da to ,,riješe“. Tako je jedan suprugi kupio prvi poklon koji mu je bio pri ruci, a na kojem je pisalo – Za najbolju strinu.

,,Jedne godine za Dan žena, radnja je bila puna i ulazi majka sa sinom koji se tek oženio i traži poklon za svoju suprugu. U tom trenutku tu se zatekla i moja redovna mušterija, koja je sve to posmatrala. Sin čega god da se dohvati, majka negoduje, i na kraju mu kaže: ostavi to, kupi tavu, nemate je, da ispržite jaja. Moja mušterija se na to okrenu i naglas reče: pusti jaja, meni kada bi tavu donio, ja bih mu je od glavu lupila. Sinko, kupi ono što hoćeš“, prisjeća se Jovana kroz glasan smijeh i dodaje da su žene uvijek praktičnije, brižnije i spremne da svima kupe nešto, pa čak i ako pretjeraju.

Željka Pavlović, BL portal