Put u prošlost: Kada je naziv Banjaluka prvi put pomenut i u kom dokumentu

03.02.2026. | 07:31 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Za prvo poznato spominjanje imena Banjaluke zaslužan je ugarski kralj Vladislav II Jagelovič.

On je 6. februara 1494. godine izdao jedan dokument na latinskom jeziku u kojem se prvi put spominje ime danas najvećeg grada u Republici Srpskoj.

Pisan je na latinskom jeziku i danas se u svom izvornom obliku čuva u Državnom arhivu Mađarske u Budimpešti.

U novijem kontekstu, ova povelja spominje se u kultnom djelu Lajoša Talocija – “Povijest banovine, grada i varoši, Jajca 1450-1527”, objavljenom 1916. godine u Zagrebu.

U ovom kapitalnom izdanju Taloci navodi da je Banjaluka “iza Jajca, najvažniji grad u kotlini Vrbasa” i da je ispod grada postojala varoš, u kojoj se nalazio samostan nekog prosjačkog reda, kao i da su stanovnici varoši za vrijeme turske opasnosti, od mađarskog kralja, prema njegovim riječima, dobijali “pripomoć”.

Od 1494. do danas, ime Banjaluka nije samo zapis u istorijskim spisima – ono je priča o gradu koji traje, mijenja se i živi u koraku s vremenom.

Treba istaći da dokument ugarsko-hrvatskog (i drugih) kralja Ladislava samo spominje ime grada, što znači da nije nikakva povelja o njegovom utemeljenju pod današnjim imenom.

Dokument koji, zasad, prvi spominje Banjaluku u cjelini glasi:

“Budim, 6. 2. 1494.

Vlastito uputstvo gospodina kralja Vladislava po milosti Božjoj kralj Ugarske i Česke itd. našim vjernima, poštovanom ocu u Kristu gospodinu Tomi, biskupu đurskom i postulatu egerskih crkava, vrhovnomu našem tajniku i kancelaru, te uglednomu i uzvišenom palatinu i sucu našeg dvora, kao i poštovanom ocu u Kristu gospodinu Stjepanu, biskupu srijemske crkve, osobnome zamjeniku naše nazočnosti i uzvišenomu Ladislavu Kaniškom, banu naših kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, te vašim zamjenicima u vođenju sudskih poslova, također i svima drugima našeg Kraljevstva kojih se to tiče, sucima i pravnicima crkvenim i svjetovnima koji ovo budu vidjeli, pozdrav i milost.

Budući da je odani naš poštovani Baltazar Bathyan, ban naše jajačke utvrde u našoj i našeg Kraljevstva službi, zauzet čuvanjem iste utvrde, a morat će se time i ubuduće po potrebi baviti.U tome on sam i plemići Antun Tarko, Petar Horvat, banovi zamjenici u istoj utvrdi, Juraj Mikulašić u Banjaluci, drugi Juraj de Myndzent u Vrbasu, Toma Horvat u istom Vrbasu, Ivan Czernely u Livcu, Nikola i Ladislav iz Gerneka u Kotoru, Dionizije Dabišević u Bočcu, Ivan Mišljenović u Grebenu, Juraj Tvrtko u istom Grebenu i Vid u Crijepanskom, kastelani, podanici i službenici istog Baltazara Bathyana, koji su na sličan način u našoj službi zauzeti sa svojim gospodarom, neće moći zbog uznemiravanja na zadovoljavajući način obavljati povjerenu dužnost, stoga snagom i formom našeg novog općeg dekreta javljamo vjernima da to znaju. Dano u Budimu u četvrtak iza svetkovine Očišćenja Blažene Djevice Marije, godine gospodnje tisuću četristotinedevedesetčetvrte.”

Od ovog prvog spominjanja, od 6. februara 1494. ime Banjaluka nije više bilo rijetkost ni u zvaničnim aktima, kao ni na inače rijetkim kartama ovog kraja, prenosi Glas Srpske.