Posljednji ples Azre: Noć kada je Banjaluka čula kraj jedne epohe FOTO

Dragan Milošević | BL Portal

03.11.2026. | 20:02 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Vijest da je preminuo Mišo Hrnjak, legendarni basista i član zlatne postave grupe Azra, podsjetila je mnoge Banjalučane koji su odrastali uz zvuk kultnog sastava iz Zagreba, na noć kada je Azra, baš u Banjaluci, održala jedan od svojih posljednjih koncerata.

Bilo je to 27. jula 1990. godine, a sirovi, autentični audio-zapis s koncerta frontmen grupe, Branimir Džoni Štulić, objavio je na svom zvaničnom YouTube kanalu PETROVICPETAR.

Ovaj arhivski dragulj u trajanju od sat i deset minuta nije samo zvučni zapis jedne koncertne večeri, već i svojevrsni spomenik epohi kojoj se tih godina nazirao kraj. Bilo je to svega nekoliko mjeseci prije nego što će Azra tiho i zauvijek prestati da postoji, a Jugoslavija zakoračiti u rat.

27. jul 1990: Vreli ljetnji predah pred buru na obalama Vrbasa

Ljeto 1990. godine u Banjaluci nosilo je specifičnu težinu. Dok su se političke tenzije u zemlji opasno kovitlale, hiljade mladih okupile su se te julske večeri u gradu na Vrbasu kako bi čule bend koji je oblikovao identitet čitavih generacija.

Džoni Štulić tada već nije bio samo muzičar, nego i  pjesnik ulice, koji je bez dlake na jeziku pjevao o otuđenju, sistemu, lažnim idolima i vječitoj ljudskoj usamljenosti. Dolazak Azre u Banjaluku bio je praznik rokenrola, ali i nesvjesni oproštaj od zajedničkog kulturnog prostora.

Zahvaljujući originalnom zapisu koji je sačuvao i objavio sam Štulić, i danas se može preslušati audio-zapis ovog legendarnog koncerta, na kojem je Azra izvela sve svoje najveće hitove.

Cjelokupan koncert možete poslušati na sljedećem LINKU.

Anatomija mita: Kako je Azra postala temelj jugoslovenskog roka

Azra nije nastala preko noći. Kada se Džoni Štulić krajem sedamdesetih godina pojavio na zagrebačkim ulicama sa akustičnom gitarom, donio je sa sobom poetiku u kojoj su se spajali Bob Dilan, rani pank i balkanski melos.

Inspirisan stihovima Hajnriha Hajnea o plemenu Azra („…koji umiru kad ljube“), Štulić je stvorio fenomen koji je nadmašio okvire običnog muzičkog sastava.

Zlatna postava i neizbrisiv trag

Mada su kroz bend tokom godina prolazili brojni vrhunski instrumentalisti, neprikosnovenu okosnicu i zlatnu postavu uz Štulića su činili Boris Leiner, bubnjevi, i Mišo Hrnjak sa bas gitarom, čije su magične linije nosile ritmičku kičmu benda.

Ova trojka je 1980. godine izbacila antologijski debi album Azra, a potom u nizu izbacila remek-djela poput dvostrukog albuma Sunčana strana ulice (1981), trostrukog živog albuma Ravno do dna (1982) snimljenog u zagrebačkom Kulušiću, te albuma Filigranski pločnici, Kad fazani lete i Krivo rastanje. Azra je, govorili su kritičari, spojila visoku književnost, ulični bunt i beskompromisnu energiju.

Kraj jedne epohe

Koncert u Banjaluci jula 1990. godine odigrao se u trenutku kada su unutrašnje pukotine u bendu i državi postale nepremostive. Nakon turneja i albuma Između krajnosti, Štulićeva vizija benda, muzike, ali i svijeta, potpuno se sudarila sa mračnom političkom realnošću koja je nadirala.

Ubrzo nakon ove serije koncerata, Džoni se povlači iz javnog života, seli se u holandski gradić Houten, gdje se posvećuje prevodima antičkih klasika i povučenom životu, odbijajući sve milionske ponude za ponovno okupljanje Azre.