Peru li Banjalučani auta kod kuće: U autopraonicama se žale da je posla sve manje

11.05.2022. | 07:34

Nema više pranja automobila ispod 14 maraka, jer su troškovi porasli i autopraonicama, pa su, kako kažu, morali da podignu cijene. Taj podatak, uz sve veći broj nešto jeftinijh, samouslužnih praonica u Banjaluci, vlasnicima ne ide na ruku, pa se većina žali da se obim posla prepolovio.

Vlasnica sam autopraonice “Saša” već 19 godina, počinje svoju priču Sanja koja radi u Bulevaru Stepe Stepanovića. Prije se, kaže, od tog posla moglo pristojno zaraditi i živjeti, ali u posljednjih tri-četiri godine obim posla se prepolovio i danas se teško opstaje.

„Posla je manje, jer je otvoreno mnogo samouslužnih autopraonica. S druge strane, zbog povećanja troškova i mi smo morali podići cijene naših usluga“, objašnjava Sanja za BL portal.

Tako kompletno pranje automobila, koje uključuje unutrašnje i spoljašnje čišćenje sad košta 14 maraka, a cijena je usklađena u dogovoru sa vlasnicima drugih praonica koje se nalaze u blizini.

Sanja tvrdi da je tokom dugogodišnjeg poslovanja njena autopraonica stekla brojne stalne mušterije, koje su nekada svoje automobile dovozile na pranje i po dva puta sedmično. U poslednje vrijeme, nema ih po deset dana.

Da nešto rjeđe automobil dovozi u praonicu ne krije ni Milorad, vozač koji živi u blizini i koji svoj automobil sve češće pere sam na samouslužnoj autopraonici.

„Cijena pranja i nedostatak vremena najviše su uticali da sve češće auto perem na samouslužnoj praonici“, tvrdi Milorad.

Svodeći računicu on objašnjava da mu za brzo pranje na samouslužnoj praonici trebaju tri ili četiri marke, a tako uštedi i na vremenu. Pranje u autopraonici, iako dosta kvalitetnije i detaljnije, košta 14-15 maraka, a ako nema gužve, traje bar pola sata.

„Jedno pranje u autopraonici košta me koliko četiri na samouslužnoj. Ipak, kad je vrijeme kišovito i kada je potrebno detaljnije pranje dođem ovdje“, zaključuje Milorad.

Podaci koje smo dobili iz Gradske razvojne agencije potvrđuju da se u proteklih pet godina dosta preduzetnika povuklo iz ovog posla, pa je tako od 2016. do 2021. godine na teritoriji Banjaluke odjavljeno 78 autopraonica. Prema tim podacima, trenutno ih je aktivno 115.

Što se njihovog poslovanja tiče, među vozačima ima i onih koji kažu da su u autopraonici rijetko dobili fiskalni račun, pa zato sumnjaju da vlasnici svoj promet baš i ne prikazuju realno.

“Nije mi jasno da je u gradu sve veći broj automobila, a da praonice loše rade”, kaže jedan od vozača koji bar dva puta mjesečno svog četvorotočkaša vozi na pranje.

Iz Udruženja potrošača “Reakcija” navode da je moguće da se vlasnici autopraonica, upravo zbog računa, žale na prihode.

“I ja isto ponekad automobil operem u samouslužnoj autopraonici gdje ubacim marku, a ne dobijem ni potvrdu ni račun. Tako da se ne može dokazati da smo koristili njihovu uslugu”, ističe Dušan Srdić, predsjednik Udruženja potrošača “Reakcija”.

Ipak, na poslovanje se žale i vlasnici samouslužnih autopraonica. Jedan od nezadovoljnih koji radi u banjalučkom naselju Lazarevo, za BL portal kaže da iznosi samo realne probleme, jer se troškovi svakodnevno gomilaju, a posla je sve manje.

„Troškovi su sve veći, hemikalije i struja poskupljuju, ljudi sve češće počinju da kod kuće peru svoja auta. Oni koji to ne mogu kod kuće, preskaču redovna održavanja automobila u praonicama i dolaze sve rjeđe“, ističe naš sagovornik koji nije želio da se predstavi.

Objašnjava da dnevni promet zavisi od vremena i sezone –  kada je lijepo vrijeme ima posla, ali tokom kišnih dana maltene niko i ne svrati.

„Na prvi pogled sve to fino izgleda, naročito kada je vrijeme lijepo i kada se na praonici nalazi nekoliko auta, ali situacija je daleko od bajne. Dođite kada kiša pada po 15 ili 20 dana, jer tada prometa nema uopšte, a troškovi se gomilaju. Tada više novca potrošim na gorivo dolazeći ovdje, nego što bude zarade“, tvrdi on.

Pored vremena i sezone, na obim posla najviše utiče lokacija. Od nje, takođe, zavisi i iznos novca koji je potrebno uložiti za otvaranje samouslužne autopraonice.

„Zemljište igra najveću ulogu. Što ste bliže centru, cijene drastično rastu, a samo u opremu je neophodno uložiti dvadesetak hiljada maraka. Tu je i redovno održavanje koje zahtijeva dodatna ulaganja“, zaključuje naš sagovornik.

Srđan Banović, BL portal