Osvajačima uvijek na meti: Ko je sve i kada vladao Banjalukom?

01.10.2022. | 07:47

Srbi, Hrvati, Vizantijci, Franci, Mađari, Osmanlije, Nijemci u određenom periodu istorije gospodarili su Banjalukom i banjalučkom regijom. Brojni narodi i države Banjaluci su podarili bogatu zaostavštinu, a miješanje velikog broja različitih uticaja oblikovali su grad kakav je danas.

Iako se pod tim nazivom Banja Luka prvi put pominje 6. februara 1494. godine u Povelji ugarskog kralja Vladislava II Jagelovića jasno je da istorija ovog kraja ne počinje od ovog datuma.

Period Srednjeg vijeka na prostoru banjalučke regije bio je veoma zanimljiv i turbulentan ali je iz perspektive današnjih istoričara i dosta komplikovan za istraživanje.

„Istraživanja otežava mnogo manji broj materijalnih i pisanih izvora za period Srednjeg vijeka, između ostalog i za ovaj prostor, u odnosu na period nakon njega“, kaže u razgovoru za BL portal profesor istorije na Filozofskom fakultetu u Banjaluci Aranđel Smiljanić, ali dodaje da ipak postoji nekoliko knjiga koje se detaljno i veoma precizno bave srednjovjekovnom istorijom banjalučke regije.

Balkan sredinom IX vijeka

Jedan od najznačajnijih događaja za istoriju ovog kraja je dolazak Slovena na balkansko poluostrvo u VII vijeku. Sloveni naseljavaju područje današnje Bosne i Hercegovine, a vrlo brzo se izdvajaju dva najuticajnija plemena –  Srbi i Hrvati.

Ova plemena će postepeno formirati na novonaseljenom prostoru svoje države, a njihova granica je, najpribližnije rečeno, dolina rijeke Vrbas. Oni će se u narednom periodu boriti protiv uticaja drugih država i naroda kao što su Vizantija i Franci.

Nakon Slovena, na ove prostore dolazi još jedan narod, Mađari, koji 1102. godine preuzimaju kontrolu nad Hrvatskom i Dalmacijom i tako opkoljavaju prostor današnje banjalučke regije, a dugačka granica sa Ugarskom dovela je do potrebe organizovanja bolje odbrane.

„Upravo je potreba da se odbrana državne teritorije što bolje organizuje dovela do formiranja krajina bosanske države“, objašnjava istoričarka Jelena Mrgić u svojoj knjizi „Donji Kraji“.

Jajačka Banovina pod upravom Mađarske

Tako srednjovjekovna bosanska država formira oblast Donji Kraji, koja se prostirala od rijeka Vrbas na istoku do Une na zapadu, pa je u njenom sastavu bio i prostor današnje Banjaluke i okoline.

Mađari održavaju svoj uticaj na Donje Kraje do 1180. godine i dolaska na vlast bana bosanskog Kulina. Pod upravom srednjovjekovne bosanske države ovaj prostor ostaje do 1463. godine, kada Osmanlije ubijaju posljednjeg kralja Stefana Tomaševića i ruše bosansku državu.

Kako bi zaustavili prodor Turaka dalje u Evropu, Mađari dolinom Vrbasa formiraju liniju odbrane i obrazuju Jajačku Banovinu. Međutim Osmanlije nezadrživo napreduju i osvajaju Jajce 1529. godine, a zatim i Banjaluku, čime počinje viševjekovna vlast Turaka na ovim prostorima.

Vladavina Turaka za Banjaluku je važna iz razloga što od obične tvrđave raste i postaje „čaršija“.

„U principu, Banjaluka nije ni postojala kao grad, bila je tvrđava sa nekim okolnim naseljima. Veći grad postaje tek od XVI  vijeka, od vremena Ferhat paše Sokolovića. To je vrijeme izgradnje Ferhadije i drugih džamija, haništa, obnove Kastela koje se takođe veže za period sredine XVI vijeka“, objašnjava za BL portal istoričar Vladan Vukliš.

Ustupljena fotografija: Dušan Dačić, @Duyo96

Vukliš dodaje da područje oko tvrđave Kastel, koje se danas veže za prostor od Ferhadije do Arnaudije predstavlja prvobitno jezgro grada, koje se tada nazivalo „čaršija“.

Dalji razvoj grada u tom periodu predstavlja obrazovanje takozvane „varoši“. Turski popisi još prije XVIII vijeka pominju postojanje naselja koje obrazuju hrišćanske porodice, mahom zanatlijske.

„Varoš nastaje sa druge strane rijeke Crkvene u odnosu na čaršiju, to vam je područje oko zgrade Ekvatora iznad Tržnice“, ističe naš sagovornik.

Ovo hrišćansko naselje je od ogromnog značaja za dalji razvoj grada, jer će predstavljati težište centra Banjaluke u austrougarskom periodu i poslije toga.

Upravo je Austo-Ugarska ta koja je „udarila“ temelje modernom izgledu Banjaluke. U kratkom periodu vladavine, od 1878. do 1918. godine, ova država realizovala je niz projekata koji su i danas od velikog značaja, poput komunalnog sistema i velikog broja građevina.

Banjaluka u vrijeme Austro-Ugarske vlasti

Nakon poraza u Prvom svjetskom ratu i raspada Austro-Ugarske, Bosna i Hercegovina ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1. decembra 1918. godine.

U novoformiranoj, slobodnoj državi, Banjaluka pokazuje svoju humanost i gostoprimstvo. Poslije poraza u građanskom ratu veliki broj Rusa bježeći od komunizma dolazi u Jugoslaviju, a njih nekoliko stotina dolazi u grad na Vrbasu.

„Riječ je o takozvanim Bijelim Rusima, koji nakon revolucije bježe od komunizma i dolaze u Banjaluku, a koji su ostavili lijepog traga u životu grada, škola posebno“, kaže u razgovoru za BL portal banjalučki istoričar Zoran Pejašinović.

Pretpostavka je da pred Drugi svjetski rat u Banjaluci boravi preko tri stotine Rusa, mahom visoko obrazovanih intelektualaca, koji su ostavili neizbrisiv trag u razvoju grada.

Pejašinović navodi primjer umjetnika Vladimira Pavloviča Zagorodnjuka, koji je tvorac dvije skulpture postavljene na ulazu u Palatu predsjednika.

„Zagorodnjuk, Rus iz Odese uradio je ove prelijepe skulpture koje i danas krase tu zgradu i Banjaluku“, zaključuje Pejašinović.

Ustupljena fotografija: Dušan Dačić, @Duyo96

Od 1929. godine kralj Aleksandar Karađorđević mijenja ime države u Kraljevina Jugoslavija i mijenja unutrašnju podjelu na devet banovina. U narednih 12 godina Banjaluka postaje glavni grad Vrbaske banovine što joj donosi ubrzan razvoj, naročito pod upravom prvog bana Svetislava Tise Milosavljevića.

Jedan od najmračnijih perioda za grad sigurno su godine Drugog svjetskog rata. Nakon kapitulacije Jugoslavije, u aprilu 1941. godine, na prostor Banjaluke prvo dolaze Nijemci, da bi se potom obrazovala „Nezavisna Država Hrvatska“, čiji zločini su ostavili teške posljedice po stanovništvo, ali i razvoj grada.

Nakon pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu, postepeno počinje privredni i kulturni napredak Banjaluke kao dijela Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine koja je bila jedna od šest federalnih republika SFR Jugoslavije.

U dramatičnim godinama raspada Jugoslavije, u posljednjoj deceniji XX vijeka, Banjaluka je nakon proglašenje Republike Srpske, 9. januara 1992. godine postala njen najveći grad, a danas je administrativno sjedište svih njenih ključnih institucija od Narodne skupštine, Vlade, predsjednika Republike do Vrhovnog suda i Ustavnog suda Republike Srpske.

Srđan Banović, BL portal