FOTO: Facebook
Odjek vijekova na obalama Vrbasa: Ovo su nosioci banjalučkog horskog pjevanja FOTO/VIDEO
28.06.2026. | 08:18
Zvuk horske pjesme u Banjaluci nikada nije bio samo obični raspored glasova, on je oduvijek bio eho duše ovog grada, ogledalo njegovih radosti, patnji, uspona i padova. Stariji Banjalučani još uvijek pamte melodije koje su oblikovale duh grada na Vrbasu, a zahvaljujući uspjesima Jedinstva i Banjalučanki, kao glavnih reprezenata banjalučkog horskog pojanja, i stari i mladi imaju priliku i danas da uživaju u predivnim interpretacijama najljepših horskih kompozicija.
Horska muzika je nit koja povezuje prošlost i sadašnjost, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima generacija.
Korijeni u tami prošlosti: Prvi glasovi Građanskog i „Jedinstva“
Priča o banjalučkom horskom pjevanju vodi nas daleko unazad, na kraj 19. i početak 20. vijeka, u vrijeme ideje o oslobođenju od otomanske okupacije i buđenja nade o slobodi. Godine 1893. osnovano je Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo“, koje će postati i ostati ugaoni kamen horske umjetnosti u regiji.
Tih davnih dana, pjesma je bila više od umjetnosti. Bila je čuvar tradicije, pismenosti i prostor za povezivanje i druženje. Probe su se održavale uz svjetlost svijeća i petrolejki, a svaki nastup bio je prvorazredni društveni događaj.
Između dva svjetska rata, u Banjaluci je horska muzika bila izuzetno popularna, a pjesma je premošćavala sve razlike, spajajući ljude u zajedničkoj ljubavi prema muzici i horskom pjevanju.
Zlatno doba nostalgije: RKUD „Pelagić“ i poslijeratni polet
Nakon Drugog svjetskog rata, grad dobija novu energiju, a sa njom dolazi i zlatno doba amaterskog stvaralaštva. Simbol tog vremena bez sumnje postaje Mješoviti hor Radničkog kulturno-umjetničkog društva „Pelagić“.
„Pelagić“ je okupljao radnike, studente, profesore i boeme. Ovaj hor je pjevao partizanske, narodne i klasične kompozicije, putujući širom bivše Jugoslavije i Evrope. Turneje su se prepričavale mjesecima, a prijateljstva i ljubavi rođene na tim putovanjima i danas žive u sjećanjima starijih sugrađana.
Feniks iz pepela: Vaskrsnuće „Jedinstva“ pod palicom Nemanje Savića
Vremena su se mijenjala, a burne devedesete donijele su nove izazove i prekid mnogih tradicija. Međutim, iz pepela zaborava, 1992. godine, ponovo se rađa SPD „Jedinstvo“. Na njegovo čelo dolazi profesor Nemanja Savić, vizionar čije će ime ostati zlatnim slovima upisano u istoriju grada.
Pod njegovim vođstvom, „Jedinstvo“ ne samo da je obnovilo rad, već je Banjaluku pozicioniralo na svjetsku mapu horske muzike. Sa stotinama nagrada sa međunarodnih takmičenja. od Kine do Grčke, ovaj hor je postao istinski ambasador našeg grada. Duhovna muzika, u rangu sa domaćom i svjetskom klasikom, ponovo je odjekivala pod svodovima hramova, ali i u koncertnim dvoranama, donoseći publici suze radosnice i žmarce koji se javljaju samo pred vrhunskom umjetnošću.
Nosioci horskog plamena: Brojni uspjesi „Banjalučanki”
Dok je „Jedinstvo“ suvereno vladalo mješovitim horskim nebom, Ženski kamerni hor „Banjalučanke“, vođen energijom i stručnošću kompozitora i dirigenta Mladena Matovića, ispisao je potpuno novu, modernu stranicu istorije.
„Banjalučanke“ su donijele svježinu, kombinujući tradicionalne balkanske napjeve sa modernim aranžmanima i atraktivnim scenskim nastupom. Njihove olimpijske medalje sa horskih olimpijada donijele su gradu ponos kakav se rijetko viđa. One su dokaz da Banjaluka i u novom milenijumu ima žensku snagu, prepoznatljiv vokalni izraz i eleganciju koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Pjesma koja nikad ne prestaje
Danas, kada prođemo pored Banskog dvora ili Muzičke škole, kroz otvorene prozore i dalje se ponekad čuju upeglani glasovi soprana, altova, tenora i basova. Iako su se tehnologija i tempo života promijenili, Banjaluka je ostala grad koji voli i razumije horsko pjevanje.
Bilo da se radi o sjećanju na stare radničke pjesme, duhovne liturgije koje tješe dušu, ili moderne akorde koji osvajaju svjetske festivale, banjalučki horovi ostaju čuvari našeg kolektivnog pamćenja.
