Od Rudarske do Karađorđeve, od opasnih momaka do mirnog naselja: Lauš nekad i sad

03.04.2022. | 07:36

Svega ima, samo ljudi nema. Niko više ne šeta, svi samo „prozuje“ u svojim automobilima, pa nemaš s kim da stanem i popričaš, kažu mještani Lauša, voljni da popričaju sa ekipom BL portala, kad im se već ukazala prilika.

U glavnoj ulici, nekadašnjoj Rudarskoj, srećemo penzionerku Bosu Ratković. Odmah kaže da joj se ne sviđa što su je preimenovali u Karađorđevu, jer je Lauš nekad bio poznat po rudniku i bio je prva industrijska zona u Banjaluci.

,,Tu su bili uglavnom rudari, pa mi je žao što se i sad tako ne zove. Mislim da nije bilo razloga da je mijenjaju“, kaže Bosa.

Ona je na Lauš došla prije više od pola vijeka, u vrijeme kada skoro nigdje nije bilo asfalta, a dobar dio naselja je bio bara. Sa smješkom se sjeća da se zamalo porodila u autu, jer se trebalo „probiti“ do grada.

,,Nije bilo rasvjete ni u Rudarskoj ulici, a kamoli u ovim sporednim. Nije bilo vodovoda, kanalizacije, telefona da ne govorim. Ulice su bile uzane, nisu se mogla dva vozila mimoići, mada, nije bilo ni vozila. Bilo ih je toliko malo, da je to zanemarljivo, a pogledajte sada“, priča Bosa.

Na pitanje da li je istina da su na Laušu živjeli „opasni“ momci, koji su harali ne samo ovim naseljem, nego čitavom Banjalukom, odmahuje rukom i kaže da to i nije baš tako.

,,Bavila sam se pitanjima kriminaliteta 25 godina, pa su mi rekli da su momci s Lauša takvi, ali nije to bilo takvo vrijeme. Bezbjednost je bila daleko bolja, mogao si da spavaš gdje hoćeš, jedino se moralo paziti da ne kažeš nešto protiv vlasti. Postajalo je par grupica koje su pravile probleme, ali to nije ravno današnjem kriminalitetu,“ objašnjava Bosa.

Dok hodamo prema jednom od najstarijih fudbalskih stadiona u Banjaluci, OFK Lauš, Bosa pokazuje na kuće na mjestu nekadašnjih livada i bara i konstatuje koliko se sve izgradilo. Posebno joj se sviđa ulica koja povezuje Lauš i Paprikovac, a tu je nekad bio voćnjak.

„Mi stariji tuda volimo da šetamo, a lakše nam je stići i do bolnice“, kaže Bosa.

A kad ste već na Laušu, nije red ne svratiti i do popularne, stare kafane Inter. Gosti se tamo, kako kažu, osjećaju kao kod kuće i tvrde da nas tu čeka najbolja kafa u naselju.

Uz kafu nam gazdarica Ceca objašnjava da je Lauš njeno naselje od 1997. godine, kada se udala. Priča nam kako je čula od starijih mještana da je nekad na ulazu u Lauš stajala rampa.

,,Tada su tu bili žestoki momci, koji su, da tako kažem, na šaku išli. Rampa je bila na ulazu u naselje – ko nije sa Lauša, nije mogao ovamo. Ta generacija je sada ostarila. Kasnije je bila još jedna grupica tih mlađih, kao problematičnih mladića, ali sad mogu da kažem da je ovo najmirnije naselje. Narod kao narod, većinom su se naselili ljudi iz okolnih sela, dobri, topli, ali i pomalo borbeni. Možda se zato razlikujemo od ostalih naselja“, priča Svjetlana Ceca Krečar.

Dodaje da je čula da u stanici MUP-a na Laušu treba da se otvori soba 16, pa u šali kaže da se do grada više i ne mora „silaziti“, jer u naselju imaju sve – Dom zdravlja, vrtić, školu, banku.

,,Jedino što bih promijenila je asfalt u ulici Srpskih rudara, totalno je propao. Pred izbore malo pokrpe, dodaju koji centimetar, pa opet ukrug. I neke uličice su uske i nikakve, vjerovatno bi urbanistički gledano neke stvari na Laušu trebalo popraviti“, napominje Svjetlana.

Ističe da su godinama imali probleme sa kanalizacijom, ali i ti radovi su pri kraju, pa je njihovim mukama došao kraj.

Zbog toga je zadovoljan još jedan stariji gospodin koji na Laušu živi više od 40 godina. Ne bi da se predstavi, ali kaže da su se baš zbog kanalizacije godinama žalili svima, pa su je konačno dobili. Sad je ostalo još nešto našta bi da se požali.

„Znate, nekada su ovdje bile firme poput Kožare, tvornice Jadranka, sada je to propalo. Ono što ne mogu da prebolim je što se ljudi više i ne sreću, osim u autima. Volio bih da u našem naselju vidim više ljudi, naročito najmlađih“, kaže on.

Zato Borisu Grujiću, koji za ruku vodi unuku iz škole, ne fali baš ništa.

,,Sve imamo.  Živim ovdje 35 godina, ranije je život bio teži. Sada je odlično“, sa osmijehom zaključuje Boris.

Željka Pavlović, BL portal