Od maminog starog nakita do prepoznatljivog brenda: Upoznajte Banjalučanku Ninu i njenu magičnu „Tufnu“

Željka Pavlović | BL Portal

17.10.2026. | 08:35 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Banjalučanka Nina Vasilić, iako je po struci ekolog, ljubav je pronašla u izradi nakita od polimerne gline, a od toga je uspjela da stvori pravi mali banjalučki brend pod nazivom “Tufna”.

Sve je počelo iz želje da starom nakitu udahne novi život. Nina je u početku je popravljala i prepravljala nakit svoje majke, praveći komade za sebe i prijateljice, ne sluteći da će taj hobi prerasti u brend koji će graditi narednih deset godina.

„Prepravljala sam i popravljala mamin stari nakit, a onda sam počela da eksperimentišem sa različitim materijalima. Na nagovor partnera napravila sam brend i počela malo komercijalnije da se bavim time, odlazim na sajmove i istražujem“, priča Nina za BL portal.

Prekretnica se dogodila prije pet-šest godina, kada je otkrila polimernu glinu. Upravo ovaj materijal postao je njena najveća ljubav, a danas je osnova nakita koji izrađuje.

„Probala sam polimernu glinu i tu se rodila ljubav. Već godinama radim samo s njom“, kaže Nina.

Ipak, od ručnog rada nije jednostavno živjeti, zbog čega je, kako objašnjava, potrebno imati i druge izvore prihoda.

„Pa, evo mene, živim. Ne može da se radi isključivo samo to, uvijek mora još nešto pored, nažalost. Ali ja guram tu priču i ne odustajem. Mene to ispunjava, meni je to terapija“, ističe ona.

Iza svakog komada nakita stoje vrijeme, strpljenje i pažljivo odabrani materijali. Koliko će izrada trajati zavisi od veličine, složenosti dizajna i tehnike koju Nina koristi.

„Treba mi od dva sata do dva dana. Sve je individualno jer postoje različite tehnike. Jedna tehnika, koja mi je ujedno i najdraža, zahtijeva najviše vremena jer je kompleksna. Tu su i pečenje, kasnija dorada, poliranje, pa sastavljanje“, objašnjava Nina.

Jednostavniji i manji komadi mogu biti završeni za nekoliko sati, dok oni zahtjevniji iziskuju i po nekoliko dana rada.
Cijene nakita su od 10 do 40 KM, a zavise od utrošenog materijala i tehnike izrade. Za složenije komade potrebno je više vremena i truda, što se odražava i na njihovu cijenu.

Posebnu pažnju posvećuje i materijalima koji dolaze u dodir s kožom.

„Sav nakit mi je sa hipoalergenim čelikom“, naglašava Nina.

Iako za sebe kaže da je perfekcionista i najveći kritičar sopstvenog rada, komentari kupaca često je podsjete da je njen trud prepoznat.

Nakit je učila da izrađuje uz pomoć prijateljice koja se time već bavila, a potom je kroz rad, eksperimentisanje i stalno usavršavanje razvijala vlastiti stil.

„Meni uvijek može još urednije i pedantnije. Ali najviše komplimenata sam dobila upravo za to koliko je sve uredno i pedantno. Onda sam shvatila da je možda problem u meni“, priča Nina.

Podrška porodice i prijatelja bila je posebno važna na početku, a danas je raduju i reakcije ljudi koji prepoznaju vrijednost ručno izrađenog nakita.

Koliko je komada do sada napravila, ne zna ni sama. Umjesto da broji, prati fotografije svojih radova i zalihe ambalaže u koju pakuje narudžbe.

„Kad vidim da mi je nestalo kutijica, znam da sam naručila 200 ili 300 komada. Onda znam da sam sve to prodala. Stalno mi je to nevjerovatno“, kaže ona.

Sarajevo više cijeni ručni rad nego Banjaluka?

Nina ističe da joj je posebno iskustvo bilo predstavljanje nakita u Sarajevu, gdje je, kako kaže, osjetila snažniju podršku kupaca nego u rodnoj Banjaluci.

„Najveću podršku, i moralnu i finansijsku, doživjela sam u Sarajevu, u odnosu na Banjaluku. Svi su mi govorili: ‘Ma, dobro, Banjaluka, ali čekaj ti da odeš do Sarajeva.’ Nisam razumjela zašto, ali tamo ljudi više cijene ručni rad“, kaže Nina.

Smatra da na to utiču i veća kupovna moć, broj turista i drugačiji odnos prema kreativnom stvaralaštvu, ali naglašava da je posebno iznenadila svijest kupaca o vrijednosti ručnog rada.

„Njihova svijest o ručnom radu je prosto u nebesima, u odnosu na Banjaluku. To mi je baš žao jer je Banjaluka moj grad“, iskrena je Nina.

Iako se narudžbe često ostvaruju putem interneta, sajmovi su joj i dalje posebno dragi jer omogućavaju neposredan kontakt s kupcima.

„Ja više volim da nešto vidim, pitam, probam prije nego što se odlučim za kupovinu. Zato su mi sajmovi najdraži“, objašnjava ona.

Nakit nije jedina kreativna priča

Pored izrade nakita, Nina se bavi i DJ-ingom, a sa partnerom, koji svira saksofon i radi na filmskim setovima kao tonac, dijeli ljubav prema umjetnosti.

„Neizmjerno sam zahvalna što sve to mogu. Mislim da je to najveća sreća, šta god da radiš i kojom god profesijom da se baviš. Potpuno je nebitno da li je to kreativni, ručni rad ili posao u kancelariji. Ako te to ispunjava i ako si srećan, nema stvarno ništa ljepše“, zaključuje Nina za BL portal.