FOTO: BL PORTAL / ILUSTRACIJA
Obuka na internetu i poligon star pola vijeka: Šta sve ne znamo o auto-školama u Banjaluci FOTO
18.09.2026. | 08:12
Dodaj BL Portal kao Google izvor
Polaganje vozačkog ispita za B kategoriju u Banjaluci danas košta od oko 1.300 do 1.800 KM, zavisno od izbora škole. Ipak, vlasnici auto-škola upozoravaju da problem nije u cijeni, već u kvalitetu obuke i hroničnom nedostatku adekvatne infrastrukture.
Milenko Stanetić, vlasnik Auto-škole „Volan“, kaže za BL portal da broj kandidata na području Banjaluke već četiri do pet godina ima tendenciju blagog pada.
“To je rezultat migracija stanovništva, ali i činjenice da danas imamo znatno manje djece nego prije 18, 19 ili 20 godina. Kada imate manji broj rođenih, to se direktno odražava i na broj kandidata za vozački ispit“, objašnjava Stanetić.
Dragan Ivić, instruktor i vlasnik Auto-škole „Ivić“, takođe primjećuje pad broja budućih vozača, iako kandidati uglavnom dolaze u kontinuitetu. Prema njegovim riječima, teorijska nastava za B kategoriju obuhvata 28 časova, dok praktična obuka podrazumijeva 35 časova vožnje.
Ivić upozorava da se kvalitet teorijske obuke drastično razlikuje od škole do škole.
“Nažalost, danas veliki broj auto-škola to ne radi na pravi način. Negdje se samo podijele knjige i testovi ili pošalje internet stranica sa koje kandidat treba da uči. To dovodi do slabije prolaznosti i nelojalne konkurencije prema školama koje rade odgovorno“, ističe Ivić.
„Svi bi nešto na brzinu“
Stanetić i Ivić primjećuju i velike promjene kod novih generacija kandidata. Ivić naglašava da mladi danas često žele da sve završe što prije, dok Stanetić smatra da im nedostaju i određene motoričke vještine koje su ranije generacije sticale kroz sport i igru.
“Za vožnju su potrebni motorika, fizička sposobnost i mentalna aktivnost. Sve se to zajedno uklapa“, kaže Stanetić.
Ipak, strah od polaganja nije nestao. Ivić navodi da i danas ima kandidata sa izraženom tremom, zbog čega smatra da bi instruktor morao imati znatno veću ulogu u procjeni spremnosti kandidata.
“Instruktor radi sa kandidatom 35, 50 ili više časova, a onda neko drugi za 20 ili 25 minuta treba da procijeni ono što je instruktor pratio mjesecima“, kaže Ivić, navodeći kao pozitivan primjer Srbiju, gdje instruktor ima značajniju ulogu u samom procesu ocjenjivanja.
„A gdje se ne dešava?“
Na pitanje da li se i danas dešava da kandidati pokušavaju preko poznanstava i „veza“ da utiču na polaganje ispita, Stanetić odgovara otvoreno:
„A gdje se ne dešava? Hoćemo da budemo iskreni ili da friziramo?”, kaže on.
On smatra da je problem „veze“ širi društveni problem koji se preliva i na vozačke ispite. Ivić takođe upozorava da korupcija dodatno urušava sistem i navodi da je čuo za slučajeve u kojima se za različite načine „rješavanja“ ispita pominju iznosi od nekoliko hiljada maraka, ali tvrdi da ne zna detalje konkretnih slučajeva.
Banjaluka nema pravi poligon
Stanetić posebno ukazuje na katastrofalan nedostatak infrastrukture za obuku, kako u Banjaluci, tako i u cijeloj Republici Srpskoj.
“Ako u posljednjih 50 godina nemamo ulaganje u infrastrukturu za edukaciju budućih vozača, imamo jednu asfaltiranu površinu koja čak nije ni uređena kako treba. To je sve što u Banjaluci imamo za edukaciju. Tako da mi imamo sjajnu djecu koja voze, a i malo nesreća u kakvim uslovima uče, jer ovdje u ovu oblast niko ne ulaže ništa, sem auto-škola“, tvrdi Stanetić za BL portal.
Zbog toga smatra da bi Banjaluka morala dobiti savremeni centar za obuku u kojem bi kandidati vježbali vožnju po mokrom i klizavom kolovozu, u različitim vrstama raskrsnica i drugim zahtjevnim situacijama.
“Danas polažu ljudi koji možda nisu vidjeli kako izgleda vožnja po snijegu, a za mjesec, dva imaćemo kišu, snijeg, led i niske temperature. Kako će se oni snaći kada dobiju dozvolu da samostalno učestvuju u saobraćaju?“, pita Stanetić.
On navodi da slični centri već postoje u Srbiji, gdje se organizovano dovode mladi vozači iz drugih gradova na dodatnu obuku.
“Imamo prostor i mogućnost da se napravi takav centar. Rezultati bi bili momentalni. Ne možemo čekati pet ili deset godina. Ne treba tu ništa izmišljati, samo prepisati“, poručuje Stanetić za BL portal.
