Nemogućnost korišćenja javnog prevoza glavna prepreka društvenom životu

BANJALUKA – Iako je Banjaluka lokalna zajednica koja je mnogo uradila da poboljša kvalitet života osobama s invaliditetom, jedan od gorućih problema i dalje su arhitektonske barijere i nemogućnost korišćenja javnog prevoza, što direktno utiče na nedovoljnu uključenost ovih osoba u društvenu zajednicu.

To ih, kažu, onemogućava da se kao i ostali kreću po gradu, traže posao, posjećuju brojne kulturne i društvene manifestacije i slično.

Upravo zbog toga je Olivera Mastikosa, koja se godinama bori za bolji položaj osoba s invaliditetom u društvu, pokrenula u novembru sa članovima Humanitarne organizacije “Partner” projekat “Banjaluka – inkluzivna zajednica” s ciljem da omogući ravnopravno i punopravno kretanje osoba s invaliditetom i time poveća uključenost u zajednicu.

– Rješavanjem pitanja kretanja osoba s invaliditetom dobrim dijelom se rješava pitanje njihovog učešća u zajednici, zadovoljavanja ličnih potreba, ali i političkog učešća, što je direktno vezano za dalje unapređenje položaja ove društvene grupe – kazala je Mastikosa, koja je koordinatorka projekta.

Da nemogućnost korišćenja gradskog prevoza predstavlja izrazito veliki problem za osobe s invaliditetom navela je i Dušica Lipovac, koja je takođe član Humanitarne organizacije “Partner”.

– Postoji samo jedan taksi u gradu koji je osposobljen da vozi osobe s invaliditetom i on radi do 19 časova. Takođe, često se dešava da vozači gradskog prevoza neće da spuste rampu kako bi osobe s invaliditetom mogle da uđu u autobus, pa se često dešava da kažu putnicima da unesu kolica u autobus. Ta činjenica govori mnogo o tome koliko je osobama s invaliditetom otežano korišćenje gradskog prevoza i koliko smo izolovani umjesto da budemo uključeni u sve društvene aktivnosti – rekla je portparolka i član udruženja “Partner” Dušica Lipovac.

Da položaj osoba s invaliditetom u gradu i cijeloj BiH nije na zadovoljavajućem nivou potvrdio je direktor Saveza oboljelih od distrofije i srodnih bolesti u RS Zoran Dobraš.

– Najveći problem je u nedostatku sistemskih rješenja, sve mjere koje se preduzimaju su kratkoročne i nemaju dugoročni efekat. Kada je riječ o pristupačnosti i arhitektonskim barijerama, postoje pomaci i Banjaluka je u tom kontekstu uradila više u odnosu na druge gradove – rekao je Dobraš.

Ističe da društvo ima pogrešnu svijest i pogrešan pristup osobama s invaliditetom i da se o poteškoćama sa kojima se one susreću priča uglav Obuka vozača

U humanitarnoj organizaciji “Partner” kazali su da su najveće prepreke predrasude.

– Javni prevoz koji je glavni predmet pokrenutog projekta je nedostupan najviše zbog predrasuda pa se ne poštuju ugovori koji su potpisani sa gradom. Tim ugovorima prevoznik je obavezan da autobuse prilagodi osobama s invaliditetom. Postoji 106 pristupačnih autobusa, ali se teško to primjenjuje u praksi. Kroz projekat planiramo i obuku vozača za rad s osobama s invaliditetom, kao i donošenje plana poboljšanja pristupačnosti da bismo iskoristili postojeće kapacitete – rekla je Olivera Mastikosa.

 

Izvor:(Glas Srpske)

 



Ostavite komentar: