Muzika u vrtiću – dodatni trošak za roditelje: Zašto neki vaspitači ne koriste svoje znanje FOTO

06.04.2026. | 19:38

Muzika bi u vrtićima trebala biti svakodnevni alat za razvoj djece, a ne dodatna usluga koju roditelji posebno plaćaju. Ipak, stvarnost u banjalučkim vrtićima često izgleda drugačije – muzičke aktivnosti izostaju ili se prepuštaju spoljnim saradnicima.

Na ovaj problem da znanje, koje bi trebalo da postoji, ne dolazi na pravi način do djece upozorava doc. dr Darko Ratković, stručni saradnik za muzičko vaspitanje na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.

„Na fakultetu vaspitači uče svirati klavir ili harmoniku, ali kada dođu u vrtić, to se rijetko primjenjuje“, kaže za BL portal profesor Ratković.

On upozorava da djeca zbog toga gube važan segment razvoja.

„Muzika utiče na motoriku, govor, koncentraciju i emocionalnu stabilnost. Djeca kroz muziku najlakše uče i izražavaju svoje misli“, naglašava Ratković.

Znanje ostaje na fakultetu

Problem, kako objašnjava, nije u tome što vaspitači ne uče, već što naučeno ne prenose u praksu.

„Postoji i nedostatak motivacije, ali i nedovoljno kvalitetna praktična obuka. Neki kadrovi završe studije bez dovoljno sigurnosti da koriste instrument u radu“, ističe on.

Dodaje i da digitalni sadržaji sve češće zamjenjuju živu interakciju, što dodatno umanjuje kvalitet rada.

„Postoji digitalni sadržaj na internetu koji često zamjenjuje vaspitača ili učitelja, ali djeca ne mogu pjevati pjesme koje pjevaju odrasli ili horovi starijeg uzrasta. Potrebne su pjesme malog opsega, prilagođene njihovim sposobnostima“, objašnjava Ratković.

Sistem koji ne ostavlja prostor za kreativnost

U državnim vrtićima problem je još izraženiji zbog uslova rada.

„Kada jedan ili dva vaspitača rade sa 30 djece, muzičke aktivnosti trpe. Takvi uslovi dovode i do sagorijevanja na poslu“, kaže on.

Ističe i da su kreativni predmeti često zapostavljeni.

„Djeca se u našem društvu najviše usmjeravaju na matematiku i jezik, dok se muzika i likovno stavljaju u drugi plan“, dodaje Ratković.

S druge strane, iskustva iz privatnih vrtića pokazuju drugačiju sliku.

„Djeca su aktivna, motivisana i već imaju određeno predznanje. Programi koje vodimo pokazuju da muzika može značajno unaprijediti njihov razvoj“, navodi on.

Roditelji plaćaju ono što bi već trebalo da postoji

Zbog nedostataka u sistemu, roditelji sve češće izdvajaju dodatni novac za muzičke programe.

„To ne bi smjelo biti pravilo. Muzika nije luksuz, već osnov razvoja svakog djeteta“, poručuje Ratković.

Na pitanje da li je tačno da se muzičko znanje stečeno na fakultetima ne koristi u dovoljnoj mjeri u vrtićima, odgovor nadležnih izostaje. Petar Jokanović, direktor Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banjaluka, nakon što smo ga kontaktirali, nije želio dati izjavu o ovoj temi.

Šta dalje?

Ratković smatra da rješenje postoji, ali zahtijeva sistemski pristup.

„Ministarstvu prosvjete i kulture savjetujem da više pažnje posvete nastavnim planovima i kurikulumima. Trenutno imamo previše zadataka, a premalo ideja“, kaže on.

Naglašava i da muzika ne mora biti izdvojena aktivnost.

„Može se integrisati u druge sadržaje – djeca mogu slušati muziku nekoliko minuta radi relaksacije, pjevati, plesati, koristiti ritam u učenju“, savjetuje Ratković.

Poruka je jasna – znanje postoji, interes djece postoji, ali bez primjene u praksi, najveći teret i dalje pada na roditelje.

Nikola Simić, BL portal