Meda sve manje, cijene sve veće: Banjalučki pčelari zaboravili na rodnu godinu

13.04.2021. | 07:30

Cijene meda na banjalučkoj Tržnici odavno nisu bile veće. Tegla meda košta od 15 do 20 KM, a glavni razlog je što ga u poslednjih pet godina u Republici Srpskoj ima sve manje.

Jeftinije od ovoga ne može, kažu prodavci, svjesni da dosta mušterija samo prođe kraj tezge.

’’Nema meda, prodajem zalihe. Donosim već ušećeren med, šta ću, takva je situacija. Za jedno mjesec dana možda se neće imati ni zaliha. Vidjećemo hoće li šta biti ove godine, sve zavisi od vremena’’, priča za BL portal Slobodanka Medić, koja je i sama proizvođač meda.

I oni koji ga odnekud nabavljaju imaju isti problem. Nema ga i sve je skuplji.

’’Cijena određuje kvalitet. Ne mogu sad prodati med jeftino, a platio sam ga 16 maraka kod pčelara. Ne bih se čudio da bude i skuplji’’, dobacuje Slobodankin kolega sa susjedne tezge.

O tome kakva nestašica vlada, najbolje svjedoči podatak iz „Krajiške kuće’’. Imaju osam dobavaljača od kojih uzimaju med, a neki od njih donose svoje posljednje zalihe.

’’Problem sa medom traje već neko vrijeme. Prije neki dan smo dobili 30 tegli meda od jednog dobavljača, i to je to, on nema više u zalihama’’, kažu u ’’Krajiškoj kući’’.

Da su zalihe pri kraju svjestan je i direktor pčelarske poljoprivredne zadruge ’’Matica’’ u Banjaluci Goran Zeljković. Godinama, kaže, pčelari upozoravaju na klimatske promjene zbog kojih sve više pčela umire, a dodatni problem je i sve veća upotreba pesticida u poljoprivredi.

„Trebalo bi uspostaviti bolju saradnju između pčelara, inspekcije i nadležnog ministarstva i možda bismo neke od problema bar djelimično riješili. Moramo imati bolju organizaciju, ali i  strožiju kontrolu pčelinjaka kako bi se bolest koja se pojavi na vrijeme suzbila. I sami pčelari bi mogli biti bolji domačini, jer ako je kod jednog zaraženo društvo i on ne vodi računa, zaraziće se i društva kod ostalih’’, priznaje Zeljković.

Napominje da se pčele sve češće vještački prihranjuju kako bi preživjele, jer više ne mogu da sakupe ni zalihe za sebe, što se ranije nije događalo. Koliko je situacija ozbiljna govori i podatak da je posljednja rodna godina za pčelarstvo bila 2015. Od tada je malo koji pčelar mogao da sakupi neke ozbiljnije zalihe.

’’Sad čekamo novi med, a on dolazi tamo poslije bagrema odnosno bagremove paše. Svi se uzdamo u ovu godinu, ali nisam siguran kakva će biti“, kaže Zeljković i napominje da je potražnja za medom kao prirodnim lijekom i čuvarom imuniteta sve veća, naročito u ovo doba korone.

Mladi i pčelarstvo

Koliko god je pčelarstvo postalo rizičan posao sa kojim ne znate kako ćete proći, u zadrugu „Matica“, ipak, sve češće svraćaju mladi ljudi koji bi da se oprobaju u tom nimalo lakom poduhvatu, otkriva nam Goran Zeljković.

’’Možda je i do smjene generacija, jer dosta starijih pčelara polako odustaje. Ne mogu više, jer za pčelarstvo je potrebna snaga, volja i vrijeme. Ko misli da uzme pčele pa da ih samo postavi u košnice i da one same sve obavljaju, od toga nema ništa“, kaže Zeljković kojeg raduje kad na vratima zadruge ugleda nekog mladog početnika.

Doduše, odmah mu otkrije i računicu: da bi jedan pčelar mogao nešto da zaradi od ovog posla, potrebno je da ima 50 do 100 košnica, a to znači mnogo rada i truda.

Nikolina Damjanić, BL portal