Liječili nas bez marke! Zašto je zatvorena poznata banjalučka ambulanta FOTO
11.03.2026. | 06:54Pravoslavna ambulanta “Sveti apostol i evanđelist Luka” u Banjaluci zatvorena je iz preventivnih razloga tokom pandemije virusa korona, tačnije, prije pet godina, ali njena vrata su i dalje zatvorena.
Jedina banjalučka zdravstvena ustanova smještena u crkvenom prostoru u ulici Sime Šolaje, u kojoj su pomoć mogli potražiti svi bez novca i osiguranja, po svemu sudeći zauvijek je prestala sa radom. U njenim nekadašnjim prostorijama u samom centru grada, danas će vas dočekati prašnjava čekaonica i katanci na vratima.
„Ona više ne radi, 20 godina je to sjajno funkcionisalo. Sem pregleda i hirurških intervencija, tu su ljudi mogli doći po lijekove bez ijednog dinara. Sada već ni aparata nema, jer smo ih donirali kada smo čuli da više nećemo raditi. Kako je već poznato, ova priča je i nastala zahvaljujući crkvi koja nam je dala prostor, kao i doktorima Simu Bilbiji, Milanu Balabanu i Aleksandru Lazareviću, zajedno sa vladikom. Međutim, odluka crkve je takva da se ova priča ne nastavi nakon kraja korone, zašto i kako – o tome se nije puno pričalo, sem da više nema interesa“, otkriva za BL portal Lepa Kecman, koja je u ovoj humanoj ustanovi bila glavna medicinska sestra.
Lepa je u svemu tome učestovala deset godina, kao volonter sa brojnim kolegama i sa preko sto ljekara. Nikad nijedan pacijent nije vraćen, a koliko je bila značajna narodu, svjedoči Lepino sjećanje da je bilo i onih koji nisu imali ni za kutiju paracetamola, a u ambulanti su i njega mogli dobiti besplatno.
„Kako da nekom ne bude žao što smo ostali bez tako nečega. To, u stvari, i nije bila ambulanta, nego jedna mala klinika. Toliko smo usluga pružali, od redovnih pregleda, ultrazvuka, pa do manjih hirurških intervencija. Imali smo ugovore sa doktorima iz privatnih praksi, kao i sa Domom zdravlja Banjaluka i UKC RS“, priča Lepa.
Sjeća se Lepa da su nekad nakon završenih medicinskih studija mnogi doktori bili samo brojka na birou, a jako vrijedni u humanoj ambulanti u kojoj su stekli prva iskustva i postali poznati i cijenjeni.
„Evo, doktor Branislav Lolić je, kada se pokrenula priča o zatvaranju, predlagao da se umjesto crkvenog nađe neki drugi prostor, jer je ambulanta svakako funkcionisala zahvaljujući donacijama naroda i Grada, ali sve se završilo ovako”, kaže Lepa.
I Dražen Milosavljević iz Banjaluke, godinama je volonterski radio u humanitarnoj ambulanti, a sa više od 2.500 pregleda rekorder je po broju pacijenata.
„Bila je to jedna divna priča, ali, nažalost, od pandemije je pokojna. U suštini, to je bila najljepša i najafirmativnija priča i za Srpsku pravoslavnu crkvu, kao i za medicinsku struku“, zaključuje Milosavljević za BL portal.
Mnogima bi ambulanta opet valjala
Usluge pravoslavne ambulante koristili su i korisnici javne kuhinje, kaže Miroslav Subašić, predsjednik Udruženja građana “Mozaik prijateljstva”.
“Nažalost, više ne radi, a tako bi nam pomogla. Nama dolaze bolesni ljudi, bez novca i osiguranja, pa im praktično preko veze ili donacija rješavamo liječenje. Dok je ambulanta funkcionisala, tamo smo uvijek dobijali pomoć. Trebalo bi ponovo pokrenuti tako nešto”, vjeruje Subašić.
Komplikovana procedura
Sveštenik Miodrag Kopanja, koji je aktivno učestvovao u radu ambulante, za BL portal kaže da za njeno zatvaranje postoji niz razloga.
“Zaista ima više razloga, od toga da je zakon promijenjen i sada sva lica koja se prijave na biro imaju osiguranje. S druge strane, mi smo bili dobrotvorno društvo, a radili smo u zdravstvenoj djelatnosti. Vlast nam je gledala kroz prste, ali po zakonu smo morali da registrujemo zdravstvenu ustanovu. Takođe, prostor je bio neuslovan. Sve u svemu, jako komplikovana procedura, jer su za registraciju postavljeni uslovi kao da smo privatna ambulanta”, kaže Kopanja.
Željka Pavlović, BL portal
