Komšija, šta ima, kako ste? Da li je ovo pitanje tajna opstanka malih trgovina u Banjaluci FOTO

22.03.2026. | 07:14

Narod pamti, komšije posebno, pa kako radite, tako će vam se i vratiti. To će vam reći u malim, banjalučkim trgovinama, kao prvi odgovor na pitanje može li se opstati u vremenu dominacije velikih lanaca i marketa.

O velikim ciframa, kako kažu, mogu samo da sanjaju, ali mnogi ipak opstaju zahvaljujući vjernosti, prije svega, komšiluka.

Tako su i mještani Borika, uprkos velikim marketima u naselju, i dalje vjerni maloj porodičnoj trgovini „Taša“, u kojoj za BL portal kažu da takav odnos grade već 21 godinu.

„Može se opstati ako radite od jutra do sutra, da mi izigravamo velike gazde odmah bi se zatvorili. Ukoliko se prema svemu odnosite kao domaćini, uspjeh neće izostati“, uvjerava nas Ranka, koja sa suprugom i jednom radnicom stoji iza trgovine „Taša“.

Ranka otkriva da su se kroz ove dvije decenije sa kupcima stvarali posebni odnosi, komšijski i prijateljski, pa se tako u ovoj trgovini dijele savjeti, slušaju životne priče, razmjenjuju recepti, sakupljaju figurice, sličice za mališane i još štošta.

„Mi smo u zgradi, pa nam je možda i to prednost. Posebno jer ovdje stanuju stariji ljudi koji nisu u mogućnosti da se previše kreću, tako da im bez problema odnesemo do stana sve što im treba, da im olakšamo koliko možemo. Znate kako, mi smo u trgovinu ušli sasvim slučajno, nakon što smo izbjegli iz Knina, ona nas je održala. I da opstanemo još koju godinu do penzije, bićemo zadovoljni“, kaže Ranka za BL portal, dok kupci koji slušaju naš razgovor dijele komplimente na račun ove male, ali pune trgovine.

“Zrno” ima svoju formulu za opstanak

Na potezu od Borika prema centru grada, radi skoro tri decenije i market „Zrno“, prepoznat po organskom povrću i voću, iza kojeg stoji Darko Radinković.

FOTO: BL PORTAL

„Kupci nas vole upravo zbog tog pristupa što nikad ne bih prodao nešto što ne bih ni svom djetetu dao da pojede. Pored ove trgovine, imamo i svoj plastenik gdje garantujem da ništa nije prskano i to ljudi prepoznaju. Prvi smo uveli neradnu nedjelju, kao i da subotom radimo samo do 18 časova. Takođe, brojne poljoprivrednike i mljekare smo naveli da se registruju da njihove proizvode možemo plasirati u radnji“, priča Darko za BL portal.

I Darka su poslijeratne godine dovele u trgovinu, iako je školovan za elektroniku, a tih godina, kako kaže, i nije bilo posla za biranje.

„Kad jednom u to uđete, potreban vam je kapital koji počne jednom pozajmicom, pa onda brojnim kreditima i računima. Ja sam imao tu nesreću da plaćam kredit u francima, pa i da hoću da sve napustim, ne mogu. Da li se može opstati? Može, ako ste iskreni i radite bez prestanka. Mnogi misle da se u trgovinama vrte neke velike pare, ali u suštini, svi mi grcamo u dugovima i radimo za to, ali do penzije će se valjda izdržati“, kaže Darko.

Milorad ne odustaje ni u penziji

Kod „Plave crkve“, tačnije, ukrajinske parohije u Banjaluci, radi i mala trgovina „Lukić“ iza koje stoji penzioner Milorad Lukić.

FOTO: BL PORTAL

„Evo, gazim 70. godinu, stanujem tu u blizini i ovo radim što iz potrebe, jer se od penzije ne može živjeti, a i zbog toga što ja bez rada ne znam ni živjeti. Da posla previše ima, pa i nema, ali meni dovoljno da platim državi šta treba i koji dinar da preostane za života“, priznaje Milorad, dok ponosno stoji u radnom mantilu i to sa bedžom imena trgovine.

Tako su, kaže, nekad izgledali trgovci, a opet, Milorad da ne bi rata, nikada to ne bi ni bio. Nakon rada u Končaru, tokom devedesetih dolazi u Banjaluku, pa je radio na pijaci i “krpio” do svoje prve trgovine.

„Male trgovine treba cijeniti, posebno našeg Milorada koji nam je svima ovdje ne samo trgovac, nego i psiholog. Što ima, to se kupi, što nema – naš Brko, kako ga zovemo, ode pa nabavi i mi smo zadovoljni“, dodaje u prolazu kupac Predrag Savić.

Eto, to vam je suština našeg opstanka, zaključuje Milorad.

Željka Pavlović, BL portal