Koliko košta tradicija? Ovako “Duga” prkosi vremenu i stvara nove vezilje FOTO

16.12.2025. | 15:08

Specifičan i s razlogom pod zaštitom UNESCO, Zmijanjski vez krasi izlog u centru Banjaluke, ali i ne samo to. On je, kažu za BL portal u Humanitarnom udruženju žena „Duga“, podsjetnik da se tradicija čuva i da se i u ovim smutnim vremenima može opstati ako ste dovoljno uporni.

Zato se članice udruženja sastaju svakog četvrtka i ne mare za “jaz” među generacijama. Otkud “jaz”? Pa, kaže nam Slobodanka Ristić Gašić, predsjednica udruženja „Duga“, među veziljama su uglavnom starije i mlade žene, a onih srednje generacije ima najmanje.

“Mladi su jako zainteresovani i to nas raduje, ali je najveći problem zainteresovanost srednje generacije. Te generacije nisu naučile znanja, a ukoliko i žele ili su željele da nauče, nemaju od koga. Tako većinu članica čine žene od šezdeset i više godina i neuporedivo mlađe generacije, od tridesetak godina”, kaže Slobodanka za BL portal.

Zahvaljujući i tome što mladima uspijevaju da “drže pažnju”, Udruženje postoji više od tri decenije, a u ovom trenutku broji oko sto članova, aktivnih i manje aktivnih. Za očuvanje njihove, ali i tradicije veziljskog umijeća, zaslugu nosi i motivacija – ovdje se, kaže Slobodanka, radi samo iz ljubavi i humanog poziva.

„Mi smo jedino udruženje gdje se članarina ne plaća, nego odrađuje. To znači da članovi svojim radom plate članarinu. S druge strane, u udruženju rade žene koje zbog socijalnih ili nekih drugih životnih okolnosti ne mogu da rade u stalnom radnom odnosu i sve radove koje vidite u izlogu su njihovih ruku djelo. Ako su, ipak, žene u stalnom radnom odnosu i imaju neke porodične obaveze, pa ne mogu ovim aktivno i profesionalno da se bave, one se okreću humanitarnom, povremenom radu“, kaže Slobodanka.

Kako god da rade, činjenica je da se u izlogu “Dugine” galerije mogu naći zaista unikatni komadi koji se često biraju kao poklon i nekome “u tuđini”. Što se cijena tiče, za košulju sa zmijanjskim vezom treba da se izdvoji od 140 KM pa naviše, u zavisnosti koliko veza ima, dok vam za sliku s vezom treba od 30KM pa naviše, a na cijenu utiče platno i veličina veza i slike. Neki kažu – skupo je, a Slobodanka kaže – ne plaćate samo ljepotu finalnog proizvoda, već vrijeme, znanje i stručnost jednog profesionalca koji zna da veze, što je danas rijetkost.

„Ljudi su ljudi. Nekome je to skupo, nekome nije, ali se mi potrudimo da objasnimo zašto je cijena nečega toliko, jer vi ne plaćate proizvod nego vrijeme koje je jedna vezilja potrošila. Za jednu sliku treba dvanaest radnih sati da bi se napravila, a za jednu košulju treba više od dvadeset, tako da se može reći da cijene nisu visoke, već simbolične“, objašnjava Slobodanka.

Iako se javnost u posljednje vrijeme malo više počela interesovati za djelovanje ovog udruženja, Slobodanka se ipak nada da će uskoro imati priliku da sarađuju i sa ostalim institucijama u Republici Srpskoj, osim Gradske uprave koja im pruža podršku sufinansirajuću dva projekta godišnje.

Udruženje već godinama aktivno organizuje niz radionica, a prikupljena sredstva odlaze u humanitarne svrhe, onima kojima je to najpotrebnije. Jedna od radionica za studente i srednjoškolce planirana je već u četvrtak.

Miljana Gajić, BL Portal