Iz Koreje stigla na studije u Banjaluku: Otkrila šta je prvo primijetila kada je došla

09.09.2026. | 09:32 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Studentkinja iz Južne Koreje Ćivon Kim stigla je u Banjaluku prvenstveno zbog studija i želje da iskusi život u inostranstvu. Nekoliko mjeseci kasnije, nakon završenih obaveza na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci, odlučila je da u gradu ostane do kraja oktobra.

Iz Banjaluke neće ponijeti samo nova znanja iz slikarstva, grafike, intermedijalne i filmske umjetnosti. Kako je ispričala, upravo ovdje je naučila da uspori, lakše prilazi ljudima i drugačije razmišlja o sreći i životu.

„Provesti ljetnji semestar 2026. godine kao studentkinja na razmjeni na Univerzitetu u Banjoj Luci, u Bosni i Hercegovini, za mene je bilo neprocjenjivo iskustvo koje je donijelo značajne promjene ne samo u mom studentskom životu, već i u načinu na koji posmatram sam život“, rekla je Kim za portal Univerziteta u Banjoj Luci.

Iz poznatog okruženja krenula u nepoznato

Na svom univerzitetu u Koreji studira vajarstvo, ali je, kako priznaje, tokom studija postajala sve nesigurnija kojim putem želi da nastavi nakon diplomiranja.

„Počela sam da osjećam da mi je potrebno da izađem iz poznatog okruženja, upoznam širi svijet i preispitam sebe kroz drugačiju kulturu i obrazovni sistem. To me je podstaklo da se prijavim za program razmjene“, ispričala je Kim.

O Bosni i Hercegovini tada nije znala mnogo. Željela je da prije treće godine studija bar jednom iskusi obrazovanje u inostranstvu, a u potrazi za univerzitetima koji nude umjetničke programe pronašla je Univerzitet u Banjoj Luci.

Put do Banjaluke nije bio potpuno jednostavan. Morala je da položi test iz engleskog jezika, prođe intervju i pripremi potrebnu dokumentaciju. Kada je stigla, odmah je primijetila da se život ovdje odvija drugačijim ritmom nego u njenoj zemlji.

„Jedna lokalna prijateljica mi je rekla: ‘Život ovdje je mnogo sporiji i opušteniji nego u Koreji, zato, dok si ovdje, pokušaj da se opustiš i uživaš u vremenu.’ Kako sam nastavila da živim u Banjoj Luci, postepeno sam počela da razumijevam šta je time mislila“, navela je Kim.

Prvi put sama u stranoj zemlji

Iza prijatnog iskustva stajali su i brojni izazovi. Bio je to prvi put da duže živi sama u inostranstvu, daleko od porodice i poznatog okruženja.

Posebnu brigu stvarale su joj administrativne obaveze, viza i prijava privremenog boravka.

„Često sam brinula da li ću uspjeti da pripremim svu potrebnu dokumentaciju u predviđenim rokovima. Kroz taj proces sam prvi put shvatila koliko je pripreme potrebno za uspostavljanje života u novoj zemlji“, rekla je Kim.

Ipak, kaže da u tom procesu nije bila prepuštena sama sebi. Kada god bi naišla na poteškoće, dobijala je pomoć zaposlenih na Univerzitetu.

„Umjesto osjećaja da administrativne probleme moram da rješavam sama, osjećala sam sigurnost jer je Univerzitet bio spreman da mi pomogne u pronalaženju rješenja“, istakla je Kim.

Podršku je osjetila i prije nego što je nastava počela. Univerzitet ju je povezao sa studentkinjom koja je pohađala neke od istih predmeta, pa je sa njom obišla kampus i upoznala novo okruženje.

Kada se ispostavilo da se termini pojedinih predmeta preklapaju, prodekan je kontaktirao profesore i pomogao joj da uskladi raspored. Za određene predmete profesori su organizovali i individualne termine.

„Bila sam duboko impresionirana time koliko su se fakultet i profesori aktivno angažovali kako bi podržali akademsko iskustvo jedne studentkinje na razmjeni“, rekla je Kim.

Kolege je nisu ostavile samu

Veliku ulogu u njenom prilagođavanju imali su studenti Akademije umjetnosti. Jedna koleginica pratila ju je do studentske službe, pošte, zdravstvenog centra i foto-studija kako bi prikupila dokumentaciju potrebnu za imigracionu službu.

Kada bi se administrativne obaveze preklopile sa nastavom, kolege su joj pomagale da situaciju objasni profesorima. Pozivali su je da im se pridruži tokom pauza, zajedno su sjedili na klupama, odlazili u univerzitetski kafić i pekaru i razgovarali.

„Iako sam bila studentkinja na razmjeni koja je sama živjela u stranoj zemlji, zahvaljujući njima rijetko sam imala osjećaj da sam zaista sama“, naglasila je Kim.

Kolege su željele da joj pokažu i život izvan učionica.

„Govorili su mi: ‘Ovo treba da probaš dok si u Banjoj Luci’, ‘treba da probaš ovu hranu’ ili ‘treba da posjetiš ovo mjesto’, a često su sve to i sami doživljavali zajedno sa mnom“, ispričala je Kim.

Nastava drugačija nego u Koreji

Iskustvo na Akademiji umjetnosti razlikovalo se od onoga na šta je bila naviknuta u Koreji. Posebno ju je privukao način na koji profesori i studenti razgovaraju o idejama i zajedno razvijaju radove.

„Imala sam osjećaj da se proces razgovora sa profesorima i kolegama o idejama i razvijanja rada kroz povratne informacije smatrao jednako važnim kao i završni umjetnički rad“, objasnila je Kim.

Na predmetu Crtanje i slikanje II, kod Jelene Karišik, dobila je priliku da eksperimentiše sa crtežom, bojama i različitim načinima posmatranja istog motiva.

„Čak i kada smo posmatrali isti predmet u istom prostoru, svaki student ga je predstavljao u potpuno drugačijim bojama i stilovima. Mnogo sam naučila ne samo iz komentara profesorke i asistentkinje, već i posmatrajući radove svojih kolega“, navela je Kim.

Posebno pamti projekat tokom kojeg su studenti izlazili u prirodu i sami birali motive.

„Iskustvo neposrednog posmatranja drveća u prirodi i reagovanja na njega kroz crtež i sliku ostaće mi dugo u živom sjećanju. Bio je to tip nastave koji u svom uobičajenom studentskom životu u Koreji ne bih lako mogla da iskusim“, rekla je Kim.

Na predmetu Uvod u intermedijalnu umjetnost II, kod Miodraga Manojlovića, bavila se apstrakcijom i razvijala radove kroz razgovore sa profesorom i kolegama.

„Umjesto da predamo zadatak i odmah pređemo na sljedeći, koristili smo diskusije iz prethodne sedmice kako bismo naredni rad učinili konkretnijim ili ga usmjerili u novom pravcu. Takav način rada omogućio mi je da se duže i dublje bavim jednom temom“, objasnila je Kim.

Prvi susret sa grafikom i filmskom montažom

Predmet Crtanje i grafika, kod Milana Krajnovića, bio je njen prvi susret sa grafikom, jer ta oblast nije bila dio studijskog programa koji pohađa u Koreji.

Proces je bio zahtjevan, a greške česte, ali joj je profesor, kako kaže, pokazao ne samo pravilne tehnike već i kako da nastavi rad kada nešto ne uradi kako je zamislila.

„Bio je to izazovan predmet, ali i jedan od onih koji mi je donio najveći osjećaj postignuća kada sam završila svoj rad“, istakla je Kim.

Pošto je zanima i filmska umjetnost, izabrala je Osnove montaže kod Predraga Solomuna. Učila je da koristi programe za montažu, savladavala stručnu terminologiju, ali i osnove rada sa kamerom.

„Profesor je imao veliko znanje o filmu i, kada bi moj rad sadržavao scenu ili tehniku montaže sličnu nečemu što je već korišćeno u nekom filmu, pokazivao mi je konkretne primjere iz tih filmova“, ispričala je Kim.

Takav pristup omogućio joj je da lakše razumije tehnike montaže i neposredno ih primijeni u svojim radovima.

U Banjaluci naučila da prihvati pomoć

Najveća promjena, međutim, nije se dogodila samo u njenom umjetničkom radu, već u odnosu prema drugim ljudima.

Za sebe kaže da je u Koreji bila introvertna, naviknuta da radi i vrijeme provodi sama. U Banjaluci je počela češće da razgovara sa ljudima, prihvata njihovu pomoć i otvorenije ulazi u nova poznanstva.

„Kroz ta iskustva otkrila sam koliko povezivanje sa drugim ljudima može da bude prijatno. Takođe sam shvatila koliko ljudi mogu biti iskreno topli i ljubazni i koliko im je drago da pomognu drugima“, rekla je Kim.

U početku joj je bilo neprijatno da traži pomoć jer se plašila da će nekoga opteretiti. Međutim, pojedini ljudi rekli su joj da su zahvalni što su dobili priliku da joj pomognu.

„Shvatila sam da i pomaganje nekome može biti izvor sreće za onoga ko pomaže, i to je jedna od najznačajnijih lekcija koje nosim iz svog boravka u Banjoj Luci“, poručila je Kim.

Preispitala šta za nju znači sreća

Semestar proveden u Banjaluci za nju je, kaže, bio mnogo više od studentske razmjene. Dobila je priliku da istraži različite oblasti umjetnosti, ali i da razmisli o budućnosti, odnosima sa ljudima i načinu na koji želi da živi.

„U Koreji sam bila naviknuta da se brzo krećem i stalno razmišljam o sljedećem zadatku koji treba da završim. U Banjoj Luci sam, međutim, više vremena provodila sa ljudima i iskusila sporiji ritam života. To mi je dalo priliku da preispitam šta za mene znači sreća i kako želim da živim“, navela je Kim.

Prije dolaska brinula je jer u Koreji nije mogla da pronađe mnogo informacija o Univerzitetu i svakodnevnom životu u Banjaluci. Danas, na osnovu vlastitog iskustva, Univerzitet u Banjoj Luci opisuje kao mjesto koje studentima na razmjeni pruža pažljivu i aktivnu podršku.

„Studenti koji razmišljaju o svom prvom studijskom boravku u inostranstvu možda imaju slične nedoumice kakve sam i ja imala prije dolaska. I sama sam iz Koreje krenula sa mnogo briga, ali zahvaljujući ljudima koje sam upoznala u Banjoj Luci, uspjela sam da se prilagodim i univerzitetskom i svakodnevnom životu mnogo brže nego što sam očekivala“, rekla je Kim.

Grad u koji je došla gotovo bez ikakvih očekivanja postao je mjesto koje će, kako kaže, dugo nositi u sebi.

„Vrijeme koje sam provela na Univerzitetu u Banjoj Luci ostaće dugo u meni. Dalo mi je priliku da preispitam svoj studijski program i buduću karijeru, ali i da razmislim o tome kakvim ljudima želim da budem okružena i kakav život želim da izgradim. Za mene je semestar koji sam provela na Univerzitetu u Banjoj Luci bio neponovljivo i duboko značajno iskustvo“, zaključila je Kim.