Evocirali drage uspomene: Nekadašnji učenici Učiteljske škole u Banjaluci proslavili 60. godišnjicu mature

03.06.2023. | 19:40

Maturanti nekadašnje Učiteljske škole u Banjaluci, koji su ispit zrelosti položili 1963. godine, okupili su se danas kako bi zajedno proslavili više od pola vijeka mature i evocirali drage uspomene iz školeskih dana.

Poodmakle godine i narušeno zdravlje nisu omogućili da svi budu prisutni na proslavu koja je oragnizovana danas u restoranu hotela “Bosna”, gdje se okupilo 20 – tak njih koji su se nostalgijom, uz pjesmu i koju pošalicu, prisjećali đačkih dana. Ni više od pola vijeka nije moglo, kažu, izbrisati sjećanje i uspomene na dane za koje se sa razlogom kaža “Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba”.

Nanka Tatić, rodom iz Kostajnice, koja je zbog godišnjice mature u Banjaluku došla čak iz Francuske, kaže da je za nju ovaj susret nezaboravan, jer se sa generacijom nije sastala od obilježavanja 25. godišnjice mature, prenosi “Glas Srpske”.

“Trenuci provedeni sa generacijom su najvedriji i najveseliji u mom životu. Riječima se ne može iskazati koliko me prvo obradovao poziv da dođem na obilježavanje 60 godina mature i mogućnost da mogu doći jer, nažalost, mnogi naši školski drugari, koje smo voljeli, nisu više među živima”, kazala je Tatićeva, koja je prilikom razmjene učitelja davno otišla da radi u Francusku.

Dodala je da se neki jedva prepoznaju, jer je od završetka škole prošlo mnogo godina.

Tatićeva kaže da joj je posebno u sjećanju ostao život u Studenstkom domu, gdje svakodnevno bila muzika, a pjesma koja je obilježila taj period je “Mi smo đaci veseljaci, takva je naša đačka ćud. Učili za trojke, dobijali dvojke, takva je naša đačka ćud. Ocjene naše roditelje plaše, takva je naša đačka ćud…” koju je s nestrpljenjem čekala da otpjeva i 60 godina kasnije.

Sadika Purić Imamović je iz Rijeke, gdje živi, u Banjaluku, kaže, došla od srca i kao na krilima srećna da se vidi sa školskim drugarima.

“Nisam bila u prilici da na obilježavanje mature dođem od 1991. godine. I mnogo mi je žao”, kazala je Purić Imamović, koja i dana danas djeci i unučadima priča dogodovštine iz đačkog doba, koje je posebno obilježila matura na Mrakovici i ekskurzijama po Srbiji.

Jedan od njih je i Nikola Gojković koji ističe da je ovo jedna divna generacija koja se nakon završetka srednje škole otisnula u svijet i svi su postali ozbiljni i ugledni ljudi u sredinama gdje su radili.

“Imamo tradiciju da se svake prve subote u junu sastajemo i družimo. Tako da se često orosimo suzama, posebno ako su tu neki sa kojima se nismo dugo vidijeli”, rekao je Gojković.

Za Ranka Pavlovića je bilo pravo zadovoljstvo gledati ozarena lica prisutnih, koji su na, kako kaže, duhovit način proveli divne trenutke zajedničkog druženja i sjećanja na minulo vrijeme.

“Učenike Učiteljske škole te 1963. godine zvali su fenjerašima, jer se znalo da će se rasuti po selima, gdje su otvarane nove škole. Učitelji su u to vrijeme bilo izuzetno cijenjeni i dobro plaćeni radnici”, ispričao je Pavlović i dodao da se u ovom poslu malo zadržao, te da je ostali dio radnog staža proveo u novinarstvu i izdavaštvu.