Dok Banjalučani pune kante, direktor “Vodovoda” traži još novca: Ni skuplja voda više nije dovoljna

Ognjen Jokić | BL Portal

04.07.2026. | 07:22

Dok dio Banjalučana posljednjih sedmica danima čeka da voda ponovo poteče iz slavina, u zgradi banjalučkog “Vodovoda” vodi se sasvim druga bitka. Bitka za novac. Bitka da sistem koji snabdijeva više od 200.000 građana uopšte ostane održiv.

Jer ono što građani danas vide kroz redukcije vode samo je posljedica problema koji se godinama gomilaju ispod površine, a odnose se na pitanja stare mreže, milionskih gubitaka, nedovoljnih ulaganja, političkih optužbi i sve glasnijih upozorenja da ni posljednje poskupljenje vode nije bilo dovoljno da preduzeće stane na zdrave noge.

BL portal je više od sedam dana čekao da od rukovodstva “Vodovoda” dobije odgovore o finansijskom poslovanju, zapošljavanju, sistematizaciju radnih mjesta, političkom uticaju, stanju među zaposlenima, platama i funkcionisanju sistema. Tokom dvočasovnog razgovora sa direktorom Radovanom Majkićem u sjedištu preduzeća novinaru BL portala nije bilo dozvoljeno da koristi mobilni telefon niti da snima razgovor, već je odgovore mogao isključivo zapisivati.

Iz tog razgovora, ali i zvaničnog godišnjeg izvještaja o poslovanju za 2025. godinu, postaje jasno da je “Vodovod” danas pod pritiskom kakav dugo nije bio.

Sistem radi, ali priznaje da nije stabilan

Prvo pitanje bilo je jednostavno.

Kako je moguće da preduzeće koje je prošlu godinu završilo sa gubitkom od 4,56 miliona KM i dugom prema dobavljačima od čak 7,3 miliona maraka danas tvrdi da posluje stabilno?

Majkić ne negira brojke. Naprotiv.

“Tačno je da smo bili u minusu. Preduzeće je trenutno stabilno, ali nije stabilno onako kako bi trebalo”, kaže direktor.

Ta rečenica možda najbolje opisuje trenutno stanje. “Vodovod” nije pred gašenjem. Voda se proizvodi. Kvarovi se popravljaju. Radnici izlaze na teren. Ali sistem funkcioniše na granici svojih mogućnosti.

A upravo ta granica posljednjih sedmica postala je vidljiva kroz redukcije vode u više banjalučkih naselja.

Poskupljenje nije riješilo problem

Krajem prošle godine građani su dobili skuplju vodu. Obrazloženje je bilo da je to neophodno kako bi se stabilizovalo poslovanje preduzeća. Međutim, svega nekoliko mjeseci kasnije direktor otvoreno priznaje da ni to nije dovoljno.

Prema njegovim riječima, “Vodovod” je tražio cijenu od 1,56 KM po kubiku, ali je usvojena cijena od 1,35 KM.

“Time je prihvaćena djelimična cijena, ali ne i ono što je bilo potrebno za potpunu stabilizaciju”, kaže Majkić.

Na pitanje da li to znači novo poskupljenje vode, nije odgovorio direktno, ali jeste izgovorio rečenicu koja praktično otvara tu mogućnost.

“Sa ovom cijenom vode i ove godine idemo u minus”, kaže on.

Dodaje da bi novo povećanje moglo biti izbjegnuto jedino ukoliko Grad obezbijedi grant ili drugi vid finansijske podrške.

Drugim riječima, građani su već platili skuplju vodu, ali ni to, prema procjeni samog rukovodstva, nije dovoljno da “Vodovod” posluje bez gubitaka.

Zašto vode nema?

Posljednjih sedmica upravo je ovo pitanje najviše zanimalo građane. Direktor tvrdi da problem nije samo u količini vode. Prema njegovim riječima, kada jednom dođe do prekida vodosnabdijevanja, građani iz straha počinju da pune kade, burad i druge rezervoare, zbog čega se sistem ponovo brzo isprazni.

“Kada ljudi ostanu bez vode, onda čim voda dođe toče mnogo više nego što im realno treba”, kaže Majkić.

Istovremeno odbacuje tvrdnje da se voda u kriznim situacijama pušta po političkim ili drugim kriterijumima.

“Može me nazvati bilo ko, pa i gradonačelnik, ali ja ne mogu pustiti vodu ako nemam šta da pustim”, poručuje direktor.

Ali godišnji izvještaj pokazuje da su razlozi mnogo dublji od trenutne potrošnje. Prosječna starost vodovodne mreže iznosi oko 40 godina, kanalizacione oko 50, dok pojedini cjevovodi imaju više od jednog vijeka. Gubici vode i dalje su među najvećim problemima sistema.

Majkić tvrdi da je “Vodovod” prošle godine prvi put uspio da smanji gubitke vode, i to za 0,7 odsto. Kao primjer navodi sanaciju takozvanih nevidljivih kvarova, kroz koje se, prema njegovim riječima, gubilo oko 130 litara vode u sekundi.

“To je gotovo kao dva prnjavorska vodovoda”, rekao je on, objašnjavajući koliko velike količine vode mogu nestajati u mreži, a da građani to ne vide.

Politika? “Niko ne može uticati na mene”

Jedno od pitanja odnosilo se na tvrdnje koje su posljednjih mjeseci kružile među zaposlenima da značajan uticaj na kadrovsku politiku ima gradski odbornik i jedan od prvih saradnika gradonačelnika Nebojša Drinić.

Pitanja o kadrovskoj politici nisu postavljena slučajno. BL portal je u prethodnom periodu od više izvora dobio informacije o navodnim pritiscima prilikom izmjene sistematizacije, favorizovanju pojedinih zaposlenih prilikom raspoređivanja na rukovodeća mjesta, povećanja plata i zapošljavanja, kao i tvrdnje da pojedini politički funkcioneri poput Drinića imaju značajan uticaj na kadrovske odluke. Upravo zbog toga od direktora je zatraženo da se izjasni o svim tim navodima.

Direktor to kategorično odbacuje.

“Naravno da ne utiče. Niko na mene ne može uticati. Ako neko bude uticao na mene, ja ću ovo napustiti”, odgovorio je Majkić.

Potvrdio je da je u aprilu izvršena izmjena Pravilnika o sistematizaciji, ali tvrdi da su prijedlog pripremili rukovodioci sektora, a usvojila Uprava društva.

Na pitanja o imenovanju Save Radana na rukovodeću funkciju u Fabrici vode odgovorio je da je riječ o dugogodišnjem radniku “Vodovoda”, koji ispunjava uslove za posao. Potvrdio je i da je protiv njega 2023. godine vođen disciplinski postupak, ali tvrdi da se radilo o, kako kaže, beznačajnom slučaju.

Među pitanjima koja je BL portal uputio rukovodstvu našla su se i ona koja se odnose na izbor glavnog dispečera, kriterijume za posljednje izmjene sistematizacije, povećanje plata dijelu zaposlenih sa visokom stručnom spremom, navode o nezadovoljstvu među tehnolozima i laborantima, kao i tvrdnje da su pojedini radnici favorizovani u odnosu na kolege. Direktor je odbacio tvrdnje o političkom uticaju na kadrovske odluke, dok je dio odluka obrazložio potrebama procesa rada i važećom sistematizacijom.

Gdje nestaje novac?

Dok se javnost posljednjih sedmica uglavnom bavila redukcijama vode, godišnji izvještaj otkriva mnogo ozbiljnije brojke.

Prihodi “Vodovoda” prošle godine iznosili su 21,4 miliona KM. Rashodi skoro 26 miliona.

Dug prema dobavljačima narastao je na 7,3 miliona KM, dok je neto gubitak dostigao 4,56 miliona maraka.

Istovremeno, prema procjenama direktora, samo da bi se gubici vode ozbiljnije smanjili, u narednih pet godina bilo bi potrebno ulagati po deset miliona maraka godišnje, dok bi ukupna obnova sistema do 2045. godine zahtijevala oko 250 miliona evra.

Ljudi odlaze, stručnjaka nema dovoljno

Jedan od problema o kojem se manje govori jeste kadar. Direktor priznaje da nedostaje inženjera i stručnih ljudi, zbog čega je posljednje povećanje plata od devet odsto bilo usmjereno upravo prema tehničkom kadru. Za ostale zaposlene, kaže, trenutno nema prostora za povećanja.

U godišnjem izvještaju već je navedeno da su plate u “Vodovodu” ispod republičkog prosjeka i da to utiče na motivaciju zaposlenih.

Istovremeno, upravo su pitanja o platama bila među najosjetljivijim tokom razgovora. Naime, dio zaposlenih sa kojima je BL portal razgovarao tvrdi da u preduzeću postoji nezadovoljstvo zbog načina na koji su raspoređena posljednja povećanja plata, kao i zbog osjećaja da pojedine odluke nisu jednako primijenjene na sve zaposlene. Direktor takve ocjene nije prihvatio, navodeći da je povećanje bilo usmjereno na zadržavanje stručnog tehničkog kadra bez kojeg, kako tvrdi, sistem ne može funkcionisati.

Pitanje koje ostaje

Dvočasovni razgovor dao je odgovore na mnoga pitanja, ali nije otklonio sve dileme.

Prije svega, ostaje otvoreno pitanje da li će sadašnja cijena vode biti dovoljna ili će Banjalučani ponovo plaćati skuplju uslugu.

Otvoreno je i pitanje može li preduzeće sa višemilionskim gubicima, starom infrastrukturom i sve većim investicionim potrebama dugoročno obezbijediti stabilno vodosnabdijevanje.

A jednako važna ostaje i dilema da li se sve kadrovske odluke donose isključivo na osnovu stručnih kriterijuma ili će sumnje u politički uticaj biti otklonjene tek većom transparentnošću rada preduzeća.

Građane u svakom slučaju najviše zanima samo jedno. Hoće li, kada naredni put otvore slavinu, voda zaista poteći.