Dnevnik žeđi iz Bistrice! Jedanaest dana Sanda zove Stanivukovića

BL Portal
10.08.2026. | 13:39 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Jedanaest dana, gotovo svakodnevno, sa jednog Iks naloga iz Bistrice kod Banjaluke na adresu gradonačelnika Draška Stanivukovića stiže praktično ista poruka: DOĐI.

Mijenjaju se formulacije, raste broj dana bez vode, ironija postaje sve oštrija, ali poziv ostaje isti. Sanda Vukojević, sa kojom je BL portal razgovarao još 5. avgusta, svojevrsni dnevnik života bez vode vodi javno, na društvenoj mreži Iks.

Taj dnevnik je na momente duhovit. Na momente zajedljiv. Kada se sve objave pročitaju redom, međutim, prestaje biti smiješan.

Jer iza šale o zagrljajima, kupanju iz kante i hladnoj rakiji stoje domaćinstva koja danima čekaju ono što bi u 2026. godini trebalo da bude najobičnija stvar na svijetu: da odvrnu slavinu i iz nje poteče voda.

Prvi dani: „Dođite da zajedno gradimo budućnost bez vode“

Sve je počelo 31. jula, kada je Vukojevićeva reagovala na Stanivukovićevu objavu o porodici iz Miloševca kod Modriče i poruci da se budućnost može graditi i na selu.

Odgovor iz Bistrice bio je kratak.

„'Gradite svoju budućnost na selu’, kaže župan banjalučki. Dođite u Bistricu da zajedno gradimo budućnost bez vode“, napisala je.

Bio je to početak neobične javne prepiske u kojoj zapravo postoji samo jedan aktivni sagovornik.

Sanda piše, poziva i broji dane.

Gradonačelnik u njenim objavama ostaje označen, ali Bistrica i dalje čeka.

Već 1. avgusta poziv dobija nešto konkretniju formu. Stanivuković, direktor „Vodovoda“ Radovan Majkić i saradnici pozvani su da vikend provedu sa mještanima.

„Biće nam lijepo, igraćemo se i polijevati vodom iz kante jer MI SMO PORODICA“, napisala je, uz postskriptum koji možda najbolje opisuje apsurd cijele situacije:

„Neka ponesu dovoljno vode za piće.“

Od Vučića do Stanivukovića: Bistrica kao škola života bez vode

Kako su dani prolazili, tako se širio i spisak potencijalnih gostiju.

Kada je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić boravio sa Miloradom Dodikom u Novom Selu kod Kupresa RS, stigao je poziv i njemu.

„Kad se već bavite vodosnabdijevanjem, dovedite @avucic u Bistricu, 15 km od centra BL, da vas naučim kako se živi četiri dana bez vode. Pokazaće vam @Stanivukovic_D kako se do nas dolazi, on to sigurno zna“, napisala je Vukojevićeva.

Četvrtog avgusta više nije bilo potrebe za mnogo riječi.

„Peti dan bez kapi vode. Bistrica, Banjaluka. @Stanivukovic_D, dođi da vidiš kako je lijepo.“

U toj jednoj rečenici već se vidi obrazac koji će obilježiti naredne dane. Što je situacija postajala ozbiljnija, poruke su postajale ironičnije.

Šesti dan: Gradonačelnik najavljuje vodovod, Bistrica ga poziva u goste

Petog avgusta, kada je BL portal objavio priču o agoniji mještana, Vukojevićeva nam je govorila o domaćinstvima sa stokom, ljudima koji pokušavaju izdržati bez vode na ekstremnim temperaturama i radnicima „Vodovoda“ koji, prema njenim riječima, rade koliko mogu, ali bez dovoljno ljudi, opreme i organizacije.

Istog dana nastavila je svoj dnevnik na Iksu.

„Dobro jutro samo @Stanivukovic_D iz Bistrice, ŠESTI dan bez vode. Kod žednih i smrdljivih ne dolazi, ide samo tamo gdje ga grle i ljube mu ruku“, napisala je.

Kada je Stanivuković objavio da se završavaju radovi na vodovodnom sistemu „Tunjice 1 i 2“ i poručio da vodosnabdijevanje više neće biti tema u gradu, iz Bistrice je stigao odgovor:

„Sa posebnim zadovoljstvom si pozvan u Bistricu – šesti dan bez vode.“

Gotovo nadrealna situacija. Na jednoj strani društvene mreže najava da voda uskoro više neće biti tema. Na drugoj strani žena koja već šesti dan upravo o vodi nema luksuz da prestane govoriti.

Sedmi dan: „Dođi tako lijepo okupan i namirisan“

Šestog avgusta Bistrica ulazi u sedmi dan.

Ton postaje još zajedljiviji.

„Dođi, tako lijepo okupan i namirisan, da te izgrlimo, smrdljivi, ako ti se ne gadi – Bistrica SEDMI dan bez vode. Povedi Majkića direktora. I Mirnu menadžerku.“

U međuvremenu Stanivuković na svom profilu govori o mostovima, garažama i važnim projektima koji slijede.

Bistrica govori o vodi.

To je, zapravo, lajtmotiv cijelog ovog neobičnog dnevnika. Gradonačelnikov Iks nalog postaje izvor novih povoda za poziv, a gotovo svaka njegova objava o obilasku, projektu ili druženju dobija isti odgovor iz sela udaljenog svega petnaestak kilometara od centra Banjaluke.

Dođi i kod nas.

Osmi dan i dva i po sata vode

Sedmog avgusta stigla je vijest koja bi u normalnim okolnostima bila potpuno beznačajna, ali je u Bistrici postala događaj.

Došla je voda.

Na dva i po sata.

„Osmi dan došla voda 2,5 sata. Okupani smo, @Stanivukovic_D, dođi da se izgrlimo ko ljudi. Povedi Majkića, direktora“, napisala je Vukojevićeva.

Tog dana Stanivuković je objavljivao fotografije iz posjete bazenima u Čečavi kod Teslića.

Sanda je i tu pronašla razlog da obnovi poziv:

„Župan banjalučki obilazi privatne bazene u Tesliću. Dođi u Bistricu banjalučku da te naučimo kako se živi bez vode.“

Kontrast je bio gotovo previše očigledan da bi mu bila potrebna dodatna novinarska interpretacija: na jednom ekranu bazen pun vode, na drugom mještani koji dva i po sata vode u cijevima računaju kao događaj dana.

Deveti dan: „Okupani smo, a rakija je hladna“

Osmog avgusta stigao je novi zapis.

„Dan DEVETI u Bistrici: voda dođe 15 min i nema je satima. @Stanivukovic_D, gradonačelniče svih Banjalučana, dođi da se grlimo – okupani smo a rakija je hladna. Biće nam lijepo.“

Nekoliko sati kasnije, Stanivuković objavljuje fotografije sa druženja kod Gradiške uz domaću rakiju.

Bistrica odgovara gotovo gostoljubivo:

„Jutros ti u Bistrici nudimo hladnu rakiju i zagrljaje, al ti nećeš. Okupali smo se, ne smrdimo više, radujemo ti se. Dođi.“

Rakija je, tako, u ovom dnevniku postala nešto poput mjernog instrumenta apsurda.

Za nju ima vode da bude hladna.

Za slavine, prema svjedočenju mještana, nema je dovoljno.

Deseti dan: „Ide samo tamo gdje je mekano“

Devetog avgusta Stanivuković je bio u Bijeljini.

Iz Bistrice je ponovo stigao poziv.

„Rado bi bio predsjednik ili premijer a ne smije doći žednima i neokupanima u Bistricu – dan DESETI. Ide samo tamo gdje je mekano, gdje je lijepo za instagrama.“

Brojanje se nastavilo.

Prvi, peti, šesti, sedmi, osmi, deveti, deseti…

Voda je u međuvremenu povremeno dolazila, ali problem, sudeći prema njenim objavama, nije riješen.

Dan jedanaesti: poziv još stoji

I onda 10. avgust.

Jedanaesti dan Sandinog javnog brojanja i nova, sada već sasvim ogoljena poruka:

„Dođi, gradonačelniče @Stanivukovic_D u Bistricu da brojimo JEDANAESTI dan bez vode. Ne boj se, nećemo ti ništa.“

Tu se, barem za sada, završava dnevnik.

Nema više potrebe za dugim objašnjenjima.

Jedanaest dana javnih prozivki dovoljno govori samo za sebe.

U Bistrici se nadaju da bi upravo 10. avgust mogao biti dan kada će prestati da broje.

Vukojevićeva za BL portal kaže da bi danas trebalo da bude puštena voda iz sistema Crno vrelo, iz kojeg se snabdijeva ovo naselje, nakon čega bi trebalo da se izjednače pritisci i stabilizuje vodosnabdijevanje.

Tokom vikenda voda se pojavljivala, ali na kratko.

„Bude 10 do 15 minuta, pa je nema satima. Znači nam čak i tih 15 minuta kako bismo mogli napuniti bidone, kante i šta god imamo slobodno za zalihe vode“, priča Vukojevićeva.

Za to malo vode, kaže, zahvalni su ljudima koje posljednjih dana jedine i viđaju.

„To vode što smo za vikend imali jedino je zaslugom terenskih radnika Vodovoda. Niko nije došao ni da obiđe niti se javio, jedino razgovaramo sa radnicima sa terena koji daju svoj maksimum“, kaže ona.

Iza ironije ostaje vrlo ozbiljno pitanje

Sandine objave mogu se čitati kao politička prozivka. Mogu i kao lokalni humor, ljutnja ili očaj pretvoren u ironiju. Ali kada se slože hronološki, dobijaju sasvim drugo značenje.

One postaju dnevnik jednog sela koje je počelo mjeriti vrijeme prema vodi.

Ne prema datumima, nego prema tome koliko dana je nema. Ne prema satima, nego prema tome koliko je dugo tog dana tekla. Petnaest minuta. Dva i po sata. Pa ponovo ništa.

I možda je upravo zbog toga poziv koji Vukojevićeva jedanaest dana uporno šalje gradonačelniku važniji od svih dosjetki kojima ga prati.