Dijete na “povodcu” kao spas od nevolje? Nekima se nije dopao prizor na ulici, a evo o čemu je riječ FOTO

Nikolina Stojanović | BL Portal

03.09.2026. | 13:56 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Na društvenim mrežama jedan prizor iz Banjaluke izazvao je brojne komentare građana. Naime, ono što se može vidjeti je da žena hoda ulicom, dok dječak pored nje na leđima nosi mali ruksak za koji je pričvršćena traka koju ona drži u ruci.

„Vodi dijete kao kućnog ljubimca“, „Ima li ovo igdje drugo da se vidi?“ i slični komentari pojavili su se ispod objave banjalučkog influensera, a neobičan prizor otvorio je pitanje gdje završava briga za bezbjednost djeteta, a počinje pretjerana kontrola.

Riječ je o dječjem sigurnosnom ruksaku sa trakom, odnosno pojasu za djecu koji se već godinama prodaje u brojnim zemljama. Proizvod izgleda kao mali ruksak koji dijete nosi na leđima, dok je za njega pričvršćena duža traka koju roditelj ili neko ko se o djetetu stara drži u ruci.

Namjena ovakvih proizvoda je da roditelju omoguće dodatnu kontrolu nad kretanjem malog djeteta u situacijama poput velikih gužvi, boravka na aerodromima, festivalima, u zabavnim parkovima, zoološkim vrtovima ili na prometnim ulicama. Ideja je da se spriječi da dijete iznenada potrči, udalji se od roditelja ili izađe na kolovoz.

Međutim, činjenica da se ovakav proizvod prodaje i koristi u brojnim zemljama, ne znači nužno da je njegovo korišćenje bez posljedica, posebno kada se posmatra iz ugla dječjeg razvoja i vaspitanja.

Psiholog Aleksandar Milić za BL portal kaže da ovakav način kontrole djeteta ne bi trebalo posmatrati samo kroz pitanje fizičke bezbjednosti, već i kroz odnos roditelja i djeteta.

„Mi imamo daleko kvalitetnije odnose na relaciji roditelj–dijete u odnosu na neke druge gdje su djeca dosta otuđenija, pa se možda desi da roditelj ima potrebu da dijete ‘veže’ da ne bi negdje skočilo. Kod nas svi njegujemo djecu, i svoju i tuđu, kod nas nema mjesta za to. To je narušavanje naše porodične topline i vaspitnog pristupa djeci“, smatra Milić.

Prema njegovim riječima, rano djetinjstvo je upravo period u kojem dijete treba da razvija samostalnost, uči granice i kroz svakodnevne situacije usvaja pravila ponašanja.

„To je period kada djeci najviše treba pažnja, zdravo odrastanje, kakvo vezanje! Kasnije, kada se to dijete pusti u grad bez ‘povodca’ i kontrole, neće znati da se ponaša“, upozorava Milić.

Posebno ističe da djecu treba postepeno učiti kako da se ponašaju u saobraćaju, umjesto da se njihovo kretanje stalno kontroliše fizičkom trakom.

„Djeca treba da se uče kada da pređu ulicu, kako, a ako ga vodimo na konopčiću, onda neće nikada naučiti“, kaže Milić.

Sigurnosni ruksaci se na tržištu predstavljaju kao pomoć roditeljima, a ne kao zamjena za njihov nadzor, međutim, način na koji se koriste ostaje važan. U situacijama u kojima je dijete premalo da razumije opasnost ili se nalazi u izrazito velikoj gužvi, roditelj može tražiti dodatni način da ga zaštiti, ali pitanje je da li takva pomoć treba da postane uobičajen način vođenja djeteta.

Milić smatra da bi fokus trebalo da bude na razvijanju zdravih navika, komunikacije i povjerenja između roditelja i djeteta, odnosno na tome da dijete vremenom nauči kako da se ponaša u različitim situacijama, a ne da se njegovo ponašanje stalno reguliše spolja.

Bez obzira na to što se ovakvi proizvodi mogu pronaći na tržištu i što ih pojedini roditelji koriste iz straha za bezbjednost djeteta, Milić ističe da takav pristup ne bi trebalo normalizovati kao dio svakodnevnog odnosa prema djeci. Posebno ne u društvu u kojem se, kako kaže, njegovanje djece i porodična bliskost tradicionalno smatraju važnim dijelom odrastanja.