Čuva porodičnu tradiciju! Banjalučanin izrađuje torbe u očevoj radni staroj pola vijeka

Banjalučanin Aurelije Ševčuk, odrastao u krojačkoj radionici uz zvuk mašina i alata, nastavio je porodičnu tradiciju bavljenja kožarskim zanatom.

Ševčuk je za Glas Srpske ispričao da je očev krojački salon proširio i preuredio u radionicu za pravljenje torbi i ostalih proizvoda od kože.

“Mušterije su prestale da naručuju odijelo po mjeri pa smo odlučili da se prilagodimo. Počeli smo raditi sa kožom, keperom i drugim materijalima od kojih smo pravili torbe”, rekao je Ševčuk. Kaže da je koža kao materijal zahtjevna za obradu, a najčešće je nabavlja u Italiji.

“Na prostoru bivše Jugoslavije postoje dvije fabrike koje proizvode kožu, u Bugojnu i Kaknju, pa i to predstavlja problem. Kada izrađujem kaiš, kožu ručno siječem skalpelom ili sitnom mašinicom za sječenje. Isječena ivica se mora obraditi jer bude gruba i oštra zbog deblje i jake kože. Rupe bušim pomoću probijača, a farbam ručno”, kazao je Ševčuk. Iako je unaprijedio mašinski park, i danas radi na očevim strojevima.

“Ovaj posao daje mogućnost improvizacije. Ako nemaš dovoljno novca za neku mašinu, vraćaš se starim načinima rada. Međutim, za stare strojeve je teško naći nove dijelove”, istakao je Ševčuk. Dodao je da radi sa prirodnim platnima bez sintetike, što kupci prepoznaju i znaju da cijene.

“Mušterije se vraćaju zbog kvaliteta. Kaiše, muške torbe i novčanike pravim svakodnevno. Cijena novčanika je do 30 KM, a muških torbi, od onih za laptop do putnih, od 60 KM do 100 KM. Cijena materijala najviše utiče na cijenu proizvoda”, naveo je Ševčuk. Iako kaže da je došlo “neko čudno vrijeme”, vjeruje da će prave zanatlije uvijek biti na cijeni.

“Bavim se ovim zato što vjerujem u ovaj posao i vjerujem da će ljudima uvijek trebati torba po mjeri, novčanik, cipele, pa i odijelo”, rekao je Ševčuk i dodao da je njegov otac imao četiri radnika i tri učenika na praksi, a da je toga danas sve manje.

Ševčuk je pojasnio da najbolju prođu ima jeftina roba spornog kvaliteta.

“Mnogo jeftine robe se uvozi i prodaje. Recimo, kaiš od nekvalitetnog materijala, koji u Turskoj košta tri evra, ovdje se prodaje za 30 evra. Krajnji proizvod koji nastaje u ovoj radionici je skuplji i nije konkurentan na tržištu bez obzira na kvalitet”, rekao je Ševčuk.

Njemačka

Aurelije Ševčuk kaže da trenutno izrađuje kancelarijske pepeljare koje će slati u Njemačku kao božićne poklone.

“Pravio sam i torbice za njemačku firmu “Comandante Grider”. Dvije godine sam po nacrtima njihovih arhitekata radio uzorke kako bi na kraju došlo do konačnog proizvoda”, kazao je Ševčuk.

Ostavite komentar: