“Primjeti se i umor, zasićenost informacijama, frustracija na novonastalu situacija i nastale promjene, ”vraćanje na staro”, ljutnja zbog mjera koje se uvode i doživljavaju kao neopravdane, a kod pojedinaca jača i osjećanje bespomoćnosti da ne mogu ništa da urade da se zaštite ili promijene situaciju”, ispričala je za Srpskainfo psiholog i psihoterapeut Slađana Cvjetković.
Intenzivna osjećanja
Uznemirenost, dodaje ona, pogotovo ako duže traje, doprinosi povećanoj potrebi za podrškom u cilju smanjenja napetosti i neprijatnosti.
“Sve je veći broj i osoba kod kojih postoji sumnja na zarazu, koja su u procesu testiranja i čekaju rezultate, kao i onih koji su zaraženi i nalaze se u kućnoj izolaciji ili su preboljeli kovid-19, ali primjete promjene u svom funkcionisanju. Njihova osjećanja su intenzivna u ovom periodu i najčešće su zabrinuti, uplašeni za sebe i druge s kojima su bili u kontaktu, a pojedinci su takođe anksiozni, depresivni”,kaže ona.
Sve ovo je dovelo do povećanja broja poziva u proteklih deset dana na broj telefona 065/464- 555, kojim se pruža besplatna psihološka podrška građanima u organizaciji Društva psihologa RS. Ova linija je aktivna svaki dan od devet do 17 sati.
Briga za djecu
Razlozi zašto odrasli traže savjet psihologa su: virus korona, porodični problemi, briga za fizičko i mentalno zdravlje, upotreba i zloupotreba supstanci, problemi u vezi s djecom…
“Kod pojedinaca se javlja strah od ponovnog odlaska na posao nakon perioda izolacije, te uplašenost i briga za članove porodice koji su zaraženi. Javlja se briga i strah za sopstveno zdravlje, kod pojedinaca koji su u bili ili su u kontaktu sa zaraženim ukućanima. Kod roditelja i staratelja je posebno naglašen strah i briga za djecu prilikom boravka u školi i vrtiću – strah od moguće zaraze”, govori Cvjetkovićeva, dodavši da je naglašena i briga roditelja za nastavak nastave u školi.
Istovremeno, sve što se dešava u okruženju primjećuju i naša djeca. Oni pomno prate emocionalne reakcije roditelja, njihova tumačenja situacije. Osluškuju, posmatraju i donose svoje zaključke o onome što ih okružuje.
Značajno je zato, pojašnjava sagovornica Srpskainfo, kako roditelji objasne, jednostavnim jezikom približe situaciju djetetu i opasnost koju ona donosi, opišu, pokažu načine zaštite, iskažu vjeru da oni to mogu, odnosno pošalju djetetu poruku da će biti uz njega i da će ga zaštiti. Ovo je posebno značajno kod mlađe djece.
“I kod njih se javljaju osjećanja kao i kod odraslih, koja idu od zabrinutosti, straha, anksioznosti do tuge, ljutnje… Manifestacija ovih osjećanja kod djece je češće na tjelesnom nivou, pa su pojačane žalbe na bolove u stomaku, glavobolje, pritiske u grudima i slično. Česte su promjene u ponašanju, koje su vidljive kroz pojačavanje potrebe za kontaktom s roditeljima, da ne žele da se odvajaju od njih, da ne žele sami da spavaju, a spavali su, da se zatvaraju u sobu, kuću ili postaju razdražljivi, nemirni, a mogu se primjetiti i promjene u ritmu spavanja i hranjenja, igre, radnih navika – objašnjava Slađana Cvjetković.
Ukoliko ovakva ponašanja duže traju, par nedjelja, neophodno je obratiti se za pomoć.
Komunikacija
Razlozi zbog kojih su roditelji u proteklom periodu tražili savjet stručnjaka bili su: polazak u školu, odnosi braće i sestara, usamljenost, zabrinutost zbog bolesti, virus, konflikti s ukućanima, odnosi roditelj – dijete. Roditelji pozivaju ili učestvuju u grupama samopomoći zbog hroničnih bolesti djeteta, koji su posebno ugroženi pandemijom kovid-19, koje takođe organizuje DPRS, tražeći pomoć i podršku od strane stručnih osoba kako da se nose sa strahom i brigom vezano za boravak djece u školskim klupama.
Ne zaboravimo da cijela situacija, koja traje već devet mjeseci, utiče i na naše starije sugrađane, koji se moraju dodatno paziti, a zbog svega su smanjili i kontakte sa svojim najmilijma. Sve ovo kod njih izaziva osjećaj usamljenosti, ranjivosti, koje je kod pojedinih i ranije bilo prisutno. Takođe, smanjena fizička aktivnost, nedostatak druženja doprinosi i padu njihovih fizičkih i kognitivnih sposobnosti, imuniteta brže nego kod ostalih starosnih grupa, te su im svakodnevno kretanje i kontakti neophodni.
“Značajno je pojačati komunikaciju svih članova porodice, koristeći dostupne servise za komunikaciju, omogućiti im šetnju i kontakte u sigurnom okruženju, vršiti nabavke, plaćanje računa za njih u cilju njihovog neizlaganja potencijalno rizičnim situacijama kao što su gužve u prevozu, prodavnicama, poštama. Pokazati im da su nam važni, da računamo na njih, i omogućiti im da doprinesu porodici u mjeri koja ih neće ugroziti”, savjetuje psiholog Slađana Cvjetković.
Faktori rizika
Ljudima najveći problem predstavlja nemogućnost prognoziranja trajanja epidemije i strah od prevazilaženja vlastitih psiholoških potencijala za izlaženje na kraj sa ovom situacijom, rekli su u banjalučkom Centru za mentalno zdravlje, gdje se takođe povećao broj pacijenata kojima je potrebna psihološka pomoć.
Trenutno pogoršanje epidemiološke situacije pojačalo je već postojeću psihopatologiju kod onih osoba koje ispoljavaju neke psihološke simptome. Stalan osjećaj neizvjesnosti vezane za trajanje epidemije, mogućih ishoda i uzroka, načina prenošenja bolesti samo su neki od faktora rizika za mentalno zdravlje populacije.
– Limitirano kretanje i izmjenjen način realizovanja svakodnevnih obaveza dodatne su težine za svakodnevno funkcionisanje svih ljudi, pa su neke osobe, koje ranije nisu imale nikakve psihološke simptome, razvile neke od simptoma: anksioznost, depresiju – pojasnila je psiholog u Centru Violeta Banić.
Ona napominje da su djeca, kao i odrasli, pogođeni ovom epidemijom jer im je oduzeta spontanost igre, druženja, učenja, školovanja na uobičajen način. Neka djeca imaju problema s održavanjem distance, nošenjem maski i zbog toga su povišeno napeta, a roditelji se obraćaju za pomoć profesionalcima.
