Banjalučki “spajdermeni”: Ovi momci su bez straha na visini zadatka
20.09.2021. | 08:40Da se sa strahom može nositi pozitivno, te koristiti kao podsticaj, primjer su banjalučki “spajdermeni” zbog čijih vještina pranja prozora na velikim visinama gledanje na panoramu Banjaluke postaje pravo uživanje.
Ovim i mnogim drugim radovima na visini iskusni alpinista Duško Blažić bavi se dugi niz godina. Prema njegovim riječima, posao pranja prozora ne dopušta pogrešan korak, a “običnim” radnicima se zavrti u glavi, te samo rijetki smiju kročiti tamo gdje oni dospiju.
“Mnogi ovaj posao smatraju ekstremnim, ali mi kao ljudi volimo pomjerati granice poznatog i pobjeđivati sami sebe. Penjanje pruža užitak pokreta, osjećaj rizika, nalet adrenalina, te ponos nakon svakog uspješno završenog posla”, kazao je Blažić.
Dodao je da je najveći problem sa kojim se suočavaju neplanirani vjetar koji radnicima priredi velike neugodnosti.
“Ekstremno vrijeme čini ovaj posao pravim izazovom. Jednom prilikom nas je zadesio ‘divlji’ vjetar koji nas je bacao i nosio na sve strane, pa smo u tim situacijama imali osjećaj da vozimo paraglajder. Dugogodišnjim iskustvom i čestim ponavljanjem sličnih situacija naučili smo da strah veselo nosimo sa sobom”, istakao je Blažić.
Kako kaže, čovjek treba svim srcem da voli ovaj posao i da posjeduje vještine kako bi bio bezbjedan.
“Radnici moraju proći obuke i višemjesečne kurseve prije nego što im bude dozvoljeno penjanje na zgrade ili neke druge visoke objekte. Čovjek koji se odluči na ovakvu vrstu posla treba da u sebi ima želju za adrenalinom, te da konstantno traži nove i veće izazove”, istakao je Blažić.
Da je ovo atraktivan i zanimljiv posao, govore pogledi i divljenje prolaznika kada uoče “spajdermene” na zgradama.
“Bilo je neobičnih situacija kada su jednog ljeta svi ljudi, umjesto da se kupaju i sunčaju, došli da nas posmatraju jer smo im bili atrakcija. Kako bismo ih još više zainteresovali, počeli smo da radimo akrobatske pokrete. Mnogi su nakon tog događaja počeli da dolaze na obuke”, sa osmijehom je zaključio Blažić.
Njegov kolega Dragan Matić kaže da se tehnika i sredstva za pranje prozora na tlu i visini ne razlikuju mnogo i da je najvažnije da je pogled bistar kroz čisto staklo.
“U nekim situacijama koristimo dizalicu za obavljanje posla. Uz pomoć te ruke može da se dobaci i na 28 metara visine”, rekao je Matić.
Mogućnosti
Duško Blažić nakon dugogodišnjeg bavljenja planinarenjem i penjanja na brojne vrhove na području bivše Jugoslavije i Evrope ističe da je kod izvođenja radova na visini uvijek prisutna određena doza treme kao i osjećaj koliko je čovjek minijaturan kada je na visini većoj od 50 metara.
“Taj strah je prisutan u mjeri da natjera čovjeka da bude svjestan svojih mogućnosti”, rekao je Blažić za “Glas Srpske”.
