Banjalučki „Skulptšumizam“ nema cijenu: Ovo je Mirko kojeg treba upoznati FOTO
07.04.2026. | 19:35Ulaznicu nećete platiti, ništa neće kupiti, ali sve ono što je u Rekavicama kod Banjaluke napravio Mirko Kojadinović, vrijedi vidjeti.
Među zelenilom i šumskim stazama, živi ovaj 60-godišnjak koji je od svoje štale napravio pravi mali muzej.
Kako kaže za BL portal, sve što se nalazi u njegovim prostorijama nastalo je iz ljubavi prema prirodi i strasti za stvaranjem.
„Kad odem u šumu, pribavim materijal, inspiraciju, pa onda krenem sa procesom, tada svijet staje za mene“, kaže Mirko i dodaje da ne postoje fotografije koje koristi za inspiraciju, već su sve slike plod njegove mašte.
Svako drvo, svaka grana i plod, od oraha do komadića drveta, pažljivo promatra i suši čak i do dvije godine, dok ne počne sa stvaranjem figure, jer, kako kaže, drvo mora biti u potpunosti spremno. Satima razmišlja kako će ih izložiti, kako će oblik, tekstura i svjetlost najbolje doći do izražaja.
„Evo, vidite, ko bi primijetio da sam ja satima smišljao kako da ih poređam, pa sad gornji dio gleda u jednu stranu, a donji u drugu“, pokazuje on.
A može li se to sve kupiti?
Za njega, vrijednost nije novac. Radije pokloni svoje radove prijateljima i porodici nego da ih proda. Umjetnost mu donosi radost, mir i osjećaj ispunjenosti. Iako ovo radi već deset godina, san mu je da jednog dana svoju šumsku galeriju pokaže i široj publici.
„Nije sve na prodaju i pare nisu najbitnije. Taj osjećaj koji ja imam dok ovo radim se ne može kupiti. Imam ja od čega da živim, ništa mi drugo ne treba“, dodaje Mirko koji se ipak nada da će nekada uspjeti organizovati izložbu za sve one koji bi prepoznali njegovu umjetnost.
Šta kažu komšije?
Mirkovi prijatelji i komšije ne doživaljavaju ga kao umjetnika, već kao jednog od njih, samo sa vizijama koje ne prestaju da oduševljavaju. Kako kažu, kada god prođu i imaju priliku da zavire u njegov muzej, tačno znaju šta je novo i na čemu je Mirko radio.
“Kad počne s radom, najbolje je ne zvati ga i ne tražiti, skroz se tome posveti”, kaže jedna od njegovih komšinica.
Druga nam, ipak, otkriva kako se to Mirkova umjetnost naziva.
“On to naziva skulptšumizam, mi se smijemo, ali je to tako – skulpture iz šume, jednostavno”, objašnjava ona kroz osmijeh.
Ono što posebno oduševljava je sam Mirko, skroman, ljubazan, s osmijehom i domaćim likerom dočekuje svakog ko zaviri u njegovu malu šumsku oazu, a o svojoj umjetnosti priča s istim žarom kao da je tek počeo. U njegovom muzeju, priroda i mašta stapaju se u čaroliju koja se najbolje može doživjeti na licu mjesta.
Nikolina Stojanović, BL portal


