Banjalučki ples na šipki: Od skupe opreme do gomile predrasuda FOTO
05.07.2022. | 07:27U svijetu je priznat kao sport, kod nas još nije. Kod nas je, zapravo, aktivnost koju prate brojne predrasude, jer je malo onih koji vas neće gledati s podozrenjem kad kažete da se bavite plesom na šipki. Upravo to je izazvao banjalučki odbornik Dragoslav Topić kada je na posljednjoj sjednici gradske Skupštine predložio da Pole Sport studio dobije finansijsku pomoć. Čak i da je ne dobije, klub je svakako dobio bar djelić pažnje, jer su se mnogi zapitali o čemu se, zapravo, radi.
Tako je BL portal stigao do Anje Kovačević, vlasnice Pole Sport studija u Banjaluci, koja u startu kaže da je sa predrasudama o ovom sportu davno raskrstila, jer se u sedam godina rada uvjerila da sa njenih treninga svi izlaze srećni i zadovoljni.
Svih tih godina, ujedno se bori da ovaj ples dobije status sporta, jer bi to značilo da klub može dobiti finansijsku podršku, ali i da njegovi članovi mogu na takmičenja širom regiona, pa i svijeta. Hoće li u tome pomoći i Topićeva inicijativa na koju su se mnogi samo nasmijali? Anja u to nije sigurna, ali je zahvalna što se neko i njih sjetio.
,,Nisam stranački opredijeljena, ovo što se desilo je bilo sasvim spontano. Koliko sam primijetila, gospodin Topić podržava i druge sportove, nije samo ovo. Ovo je naišlo na odjek kakav jeste, zbog toga šta je šipka u pitanju. Hvala mu što je prepoznao nešto što mi radimo. Ranije su me pogađale osude, a sada me boli samo zbog naših članova kojih ima više od stotinu. A počeli smo sa četiri”, priča Anja za BL portal i otkriva šta je, u stvari, ples na šipki.
Za početak, to je, kako kaže, specifičan sport koji morate da volite i koji zahtijeva puno odricanja i treninga.
“S tim da mi treniramo sa svojom težinom, što je malo teže. Oblik je gimnastike, samo je drugačiji rekvizit sa kojim radite. Pole dance je na neki način kombinacija plesa, atletike i joge. Takva kombinacija omogućava da svaki trening može biti drugačiji”, objašnjava Anja i napominje da je sve to miljama daleko od striptiza, kako neki tumače ples na šipki.
Upravo zbog toga, ali i brojnih mogućnosti koje bi se otvorile, Anja je uporna da kod nadležnih izdejstvuje da ovaj ples i zvanično postane sport.
“Radimo na tome da se prizna u Ministarstvu porodice, omladine i sporta Republike Srpske kao sport, jer nije prihvaćeno od Saveza sportskog plesa da se pridružimo njima, kako bi mogli da organizujemo takmičenjima i na njima učestvujemo. Ovaj vid sporta je u svijetu priznat, jedino kod nas nije. Ja sam u kontaktu sa Intrernacional Pol federacijom da pristupimo njima kao članovi, ali to ne može dok se ovdje zvanično ne prizna. Odgovor Ministarstva bio je da smo mi jedini klub, pa zato ne može. Međutim, sad se pojavio još jedan”, ne gubi nadu Anja.
Takođe objašnjava da je oprema prilično skupa, a sve se finansira od članarina i iz ličnih sredstava. Samo šipka košta oko hiljadu maraka, a tu su i treneri, prostor i još mnogo toga. Ipak, to ne obeshrabruje članove kluba među kojima je većina žena, plus tri muškarca.
“Mi smo prvi registrovani u Bosni i Hercegovini. Prvo je to trebalo približiti ljudima, neki su mislili da ko zna šta tamo radimo. A onda dođu na trening, vide kakav je i da to nije šala i zaista se oduševe. Kod nas dolaze ljudi koji znaju šta hoće, to su divni ljudi, obrazovani, neki i na pozicijama. Neki treniraju po šest-sedam godina, što je znak da radimo posao kako treba. Što se tiče maloljetnika, prvo zatražim da roditelj dođe sa djetetom i bude tu da vidi kako radimo”, kaže Anja.
Zahvaljujući svemu tome, klub ima i dječiju grupu, sa curicama od pet do 12 godina. Anja kaže da joj je otpočetka bio cilj da i djeca zavole ovaj sport, nadajući se da će ga zbog toga i šira publika drugačije posmatrati.
“Ima majki koje dolaze zajedno sa kćerkama na trening, a imamo i jedan ljubavni par. Vjerovatno će sve ovo većina ljudi i dalje posmatrati kroz iskrivljene naočare, ali, neka dođu i makar odgledaju jedan trening, pa će im neke stvari biti jasnije”, sigurna je Anja koja otkriva da je sa svim mogućim predrasudama raskrstila kada je za svoj klub dobila podršku porodice, prije svih svog oca i supruga.
A evo i treninga
Trening traje sat vremena, a u prvih 20 do 25 minuta se zagrijavate. To su klasične vježbe, s tim da se rade i vježbe snage na šipki. Većina vježbi se radi sa svojom težinom, jer priprema za šipku zahtijeva dobro zagrijavanje, da ne bi došlo do povrede. Najprije se uči držanje, zatim se ide na jačanje i postizanje sigurnosti, pa se onda polako rade koreografije.
,,Imamo statične i rotirajuće šipke. Kod rotirajuće, treba vi da kontrolišete šipku, pa treba naučiti manipulisati sa njom i tijelom. Sve se to nauči kroz trening. Prije nego što se odlučite na ovu vrstu sporta, morate se pomiriti sami sa sobom. Što se naše opreme tiče koju neki zovu donjim vešom, radi se o tome da morate ostvariti trenje sa šipkom da ne bi klizali. Nekad se kliže i samo od sebe, pa koristimo pomagala u vidu tečnog magnezijuma za ruke, voska za tijelo i slično”, objašnjava Anja.
Takođe tvrdi da im često dolaze ljudi koji imaju problema sa leđima, jer su vježbe takve da jačaju leđne mišiće, a i zbog istezanja su korisne za kičmu.
Posebno su, kaže Anja iz iskustva, dobre da se čovjek psihički rastereti, a kod nekih ljudi izuzetno dobro utiču i na samopouzdanje.
“Mnogo puta sam gledala kako osoba raste i fizički i psihički”, zaključuje Anja koja se svog kluba, kako kaže, više ne bi mogla odreći, iako bi ga neko, zbog finansija plus predrasuda, vjerovatno davno zatvorio.
Željka Pavlović, BL portal
