Banjalučki glumci na 13. spratu: Evo šta imaju da kažu na sceni koja dosad nije viđena FOTO/VIDEO

24.12.2025. | 11:22

Ako vam neko kaže da ide u pozorište, vjerovatno zamišljate redove sjedišta, scenu i zavjesu. U Banjaluci, međutim, pozorišna priča se ovih dana seli tamo gdje je niko ne očekuje, na 13. sprat Čajavčevog nebodera u Gospodskoj ulici, u samom centru grada.

U prostoru Ateljea “Hauba”, koji više podsjeća na nečiji stan nego na klasičnu scenu, igra se predstava simboličnog i uznemirujućeg naslova „Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo ćute“. Publika ne sjedi u mraku, odvojena od glumaca. Sjedi blizu. Preblizu. Toliko da ima osjećaj kao da je nepozvani gost u tuđoj dnevnoj sobi.

Upravo ta lokacija daje predstavi snagu koja se ne može prenijeti klasičnim pozorišnim sredstvima, kažu njeni autori za BL portal. Na 13. spratu, bez distance i bez „četvrtog zida“, gledaoci postaju dio porodične atmosfere u kojoj tišina pritiska jače od bilo koje izgovorene rečenice.

Predstava je nastala kao ispitni zadatak studenata Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, ali se temom i izvođenjem pomjera daleko izvan studentskih okvira. Kako za BL portal kaže producentkinja predstave Anja Kasalović, ideja je od početka bila da se publika izvuče iz zone komfora.

„Željeli smo kamerni prostor jer se i radnja dešava u kući, u kuhinji i dnevnoj sobi. Publika praktično sjedi sa glumcima za istim stolom“, objašnjava Kasalović.

Radnja počinje gotovo filmski nadrealno. Roditelji dobijaju formular u kojem, u slučaju nuklearnog napada, moraju da izaberu jedno dijete koje će biti spaseno. Ipak, katastrofa nije napolju, nego unutra. U odnosima, u neizgovorenim rečenicama, u godinama ćutanja.

U prostoru na 13. spratu ta nelagoda postaje fizički opipljiva. Nema gdje da se „sakrije pogled“. Svaki uzdah, svaka pauza i tišina odzvanjaju jače nego u velikoj sali. Upravo tu predstava dobija dodatnu dimenziju, jer publika ne posmatra, već svjedoči.

Tvorac teksta je Ivor Martinić, savremeni hrvatski autor, već poznat po radu sa tišinom i svakodnevnim porodičnim situacijama, ali banjalučka postavka koristi prostor kao ravnopravnog aktera predstave. Zidovi, spratnost i zatvorenost postaju dio priče.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Predstavu „Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo ćute“ napravili su, kao ispitni zadatak, studenti Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, uz podršku Studentskog kulturnog centra UNIBL.

Autorsku i izvođačku ekipu čine rediteljka Milica Vujasin, dramaturg Nikola Ratković, kostimografkinja Vladimirka Velaga, scenografkinja Zorana Klječanin, dizajnerka promotivnog materijala Ivana Dujković i producentkinja predstave Anja Kasalović, dok je mentor projekta docentkinja Sonja Đurić.

Glumačku postavu čine Miljka Brđanin, Aleksandar Blanić, Nikola Stanković i Božana Kukilo, koji kroz likove roditelja i djece prikazuju porodicu kakvu mnogi prepoznaju. Balkansku porodicu, glasnu u tišini, a nijemu kada treba govoriti.

“Ovo nije predstava na koju se dolazi slučajno. Na 13. sprat se ne dolazi usput. Dolazi se sa namjerom. A izlazi se sa osjećajem da ste prisustvovali nečemu intimnom i gotovo ličnom, razgovoru koji se vodi iza zatvorenih vrata mnogih stanova”, kažu njeni autori.

Ognjen Jokić, BL portal

 

View this post on Instagram

 

A post shared by 𝘚𝘪𝘯, 𝘮𝘢𝘫𝘬𝘢 𝘪 𝘰𝘵𝘢𝘤 𝘴𝘫𝘦𝘥𝘦 𝘻𝘢 𝘴𝘵𝘰𝘭𝘰𝘮 𝘪 𝘥𝘶𝘨𝘰 ć𝘶𝘵𝘦 (@sinmajkaiotac_predstava)