Po njenom izgledu ne bi se reklo: Lidija Vukićević slavi 60-ti rođendan

20.07.2022. | 08:02

Glumica Lidija Vukićević ušla je u sedemu deceniju života, iako se to po njenom izgledu ne bi reklo. Bez slavlja ovaj jubilej ne može da prođe jer, kako kaže, slavi život a ne godine.

Veoma mi znače rođendani, Bog nam je dao da možemo da slavimo. Slavim život jer koliko ima ljudi, a znamo da ne mogu da slave, jer su po bolnicama. Kako slavu, tako i rođendan provodim isključivo sa ljudima koje volim i koji mi znače u životu. To je svrha slavlja, a ne da se pozove milion ljudi, muzika i da se pravi cirkus i neko vašarsko veselje – ističe glumica kojoj pitanje o godinama nikada nije smetalo:

Naravno da mi nisu smetala ta pitanja, zato što ljudi su tu površni. Godine su broj, to je jedno, a način kako živite, energija to je potpuno nešto drugo. U Engleskoj jednoj drami, sahranili su momka od dvadeset i nešto godina, a on je rekao “napišite na mom grobu, preminuo sa osamdeset i šest“. To je sve kako se osjećate, kakvu energiju nosite i koliko ste spremni da koristite svaki trenutak. Meni su trenuci život, a skup lepih trenutaka je sreća. Živim sa svim svojim usponima i padovima koje život nosi. Godine su nešto što je u redu i što treba da se broji, ali uvijek se vodim rečenicom koju sam pročitala, a ona sve govori: “koliko bi smo bili stari, kad ne bismo znali koliko godina ima“, tu je sve rečeno, jer imamo ljude sa energijom u šestoj, sedmoj deceniji, sa neiscrpnom energijom, a i mlade ljude bez energije.

Glumica sebi želi ono što je i najbitnije mir i zdravlje.

“Prvo zdravlje, to je nešto što se ne podrazumijeva, ljudi kreću od toga da se zdravlje podrazumeva i onda bjesne i traže preko hleba pogaču. Tek nakon zdravlja, poželim kao i do sada da imam jedan skladan život, da sam u miru sa sobom”, ističe Lidija, koja od poklona najviše voli da dobije knjigu.

Ne volim nakit, niti ga nosim, obično žene cijene neke dijamante, mene to nikad nije zanimalo. Volim kada se neko potrudi oko poklona. Volim knjige.

Glumica uživa u skladnoj vezi sa dvije decenije mlađim partnerom iz Italije.

“Uvijek sam za ljubav na daljinu jer 24 sata života sa partnerom ubija ljubav. Volim izazove, čekanje, leptiriće i emociju koja ima svoju snagu. Nisam tip žene koja će da kaže živim 24 sata sa partnerom i ljubav nam cvjeta, meni je to mnogo zajedničkog vremena. Uvijek mi je draža ljubav na daljinu. Uvijek ima ta neka magična crta i magija koja između nas postoji i to je meni pokretač da ljubav traje. Vrlo je bitno trajanje i na koji način će da traje. Zahtevna sam, ali od ljubavi tražim to, ne pristajem na manje, jer neću da gubim vrijeme”, kaže Lidija koja je u ljubavi veoma zahtevna.

“Partner mora da ima dušu jer nemam vremena na stvari koje nemaju dušu. Ne može da bude profilisani čovjek koji po cijeli dan radi, skuplja pare i prikazuje svoju moć, mene to ne zanima. Mora da ima snagu ličnosti, da razpolaže tom jednom prostranom dušom i da bude širina, ne kači se na sitno, ne mjeri se sa mnom, već me voli kao ženu na pravi način. Nema tu ko je dominantiniji, toga nema u ljubavi. Oboje smo tu da čuvamo i negujemo ljubav koju imamo, da ne bude čovjek koji će da radi od sedam do tri, a onda dođe da legne, da se odmora, pa sutra opet, to ne mogu. Ta vrsta monotonije mene ubija. Kod mene stalno mora da gori vatra, a ako je nema onda ne postoji, bolje biti onda sam”, ističe ona, a na pitanje da li će on biti na slavlju i upoznati goste kaže:

Partner neće biti na proslavi, na žalost nacije ne.

Među planovima glumice, nisu nove uloge, već reklame, prenosi Blic.

Odakle ljudima hrabrosti da planiraju nešto, a život je svakodnevica? Što je rekao i Ivo Andrić “šta ti je čovjek, ne zna ni da li će ujutru da se probudi” i to je tačno. Radim sa jednom italijanskom fabrikom jedan divan proizvod koji će uskoro da izađe na naše tržište. A da li će Mileva da se vraća u seriju neka ostane zagonetka, kaže glumica na pitanje o “Igri sudbine”.

Lidija ima dvojicu sinova sa bivšim suprugom, bivšim fudbalerom Mitrom Mrkelom. U izbore djevojki im se ne miješa:

Ne insistiram da se žene. Kada budu spremni, to će se desiti. Da li priželjkujem, to je tek onda kada oni prižele, jer znam da su onda i oni spremni. Nikada nisam vršila pritisak ajde sad jer sve treba da ide svojim tokom. Znam da imam dva ozbiljna čovjeka pored sebe, moje sinove, koji zrelo i razumno donose svoje odluke. Nikad oni mene ne pitaju vezano za ljubav, jer onda kada dođe to neko vrijeme oni prosto dođu sa djevojkom i nikada nisam imala nešto protiv. Mogu da imam svoje mišljenje koje ne mora da se slaže sa njihovim, prokomentarišem samo. Nisam sumnjala nikada u njihov izbor, biraju slične djevojke po vaspitanju, obrazovanju i nečemu što oni jesu, do sad sam viđala takve djevojke. Sada, njihove djevojke koje poznajem, to su divne djevojke koje su mi veoma drage.