“Udobnost uz uštedu”: U ruskom gradu jeftinije voziti električni auto nego “ladu”

16.08.2021. | 10:32

Iskustva iz ruskog grada Habarovska pokazuju da ekonomska struktura može električne automobile učiniti priuštivim najširim slojevima.

Kako navodi Blumberg, više od petine svih električnih automobila uvezenih u Rusiju između januara i juna prodato je u Habarovsku i drugim područjima istočne Rusije. Uprkos činjenici da na tom području živi samo četiri odsto stanovništva.

Ilustracije radi, u Moskvi živi dvostruko više stanovnika nego na Dalekom istoku, a u prijestonici je prodato tek 14 odsto električnih automobila. Ono što je u cijeloj priči posebno zanimljivo jeste da Daleki istok nije naročito bogat, a ni njegovi stanovnici nisu preterano ekološki svijesni.

Uprkos tome, električni automobili su na svakom koraku, kaže Dmitrij Unugajev koji je svoj prvi električni auto kupio prije pet godina. Kako broj punjača ne prati rast prodaje, u Habarovsku se nerijetko mogu vidjeti kablovi koji vise s balkona stambenih zgrada kako bi se na parkinzima automobili punili.

Pomama za automobilima na struju proizilazi iz jedinstvene ekonomske strukture Dalekog istoka koji nepregledna prostranstva dijele od zapada zemlje. Naime, Habarovsk i Moskva udaljeni su više od 8.000 kilometara. Kako bi podstakla privredu u tom području, ruska vlada već godinama subvencioniše cijenu električne energije.

S druge strane, zbog malog broja rafinerija nafte u okruženju, benzin i dizel moraju se dovoziti iz udaljenijih dijelova Rusije, pa su cijene goriva na Dalekom istoku po pravilu više nego u ostatku Rusije. Prema julskim podacima ruskog statističkog zavoda, rezervoar goriva na Dalekom istoku košta šest odsto više, prenosi Poslovni dnevnik.

Stoga je kombinacija jeftine struje i skupog goriva učinila električne automobile privlačnijim rješenjem. Treći faktor je geografska blizina Japana, pa mnoštvo stanovnika Habarovska uvozi polovne električne automobile odatle.

Tako je prvi auto Dmitrija Unugajeva bio polovni Nissan Leaf. Modeli proizvedeni između 2011. i 2013. mogu se kupiti između 400.000 i 600.000 rubalja (5.500 do 8.200 dolara).

“Glavni pokretač prodaje električnih automobila uvek je isti u cijelom svijetu. Kupci se masovno počinju okretati takvim vozilima čim postanu ekonomičniji od benzinaca i dizelaša”, komentarisao je Eugen Tirtov, konsultant moskovske konsultantske kompanije Vigon konsalting (Vygon Consulting). Računica je jednostavna, kaže Olga Ivanova, vlasnica građevinske kompanije iz Irkutska u istočnom Sibiru.

Za punjenje njenog polovnog električnog automobila mesečno izdvaja 500 rubalja. Istovremeno, mjesečni trošak benzina drugog automobila u porodici doseže 10.000 rubalja. “Izračunala sam da bi moja porodica godišnje mogla uštedjeti oko 200.000 rubalja na troškovima goriva i održavanja”, kaže Ivanova.

Udobnost uz uštedu

“Ne mogu reći da sam u finansijskoj stisci, ali kad shvatite da možete dobiti jednaku udobnost i pritom uštedjeti 200.000 rubalja, to je prilično ugodno”, dodaje Ivanova. Prosječna godišnja ušteda koju donosi polovni električni Nissan na Dalekom istoku kreće se između 40.000 i 50.000 rubalja (580 evra), izračunali su u Vigonu, u odnosu na Ladu, ruski “narodni auto”.

Radi se o iznosu prosječne mjesečne plate u toj regiji. Međutim, “električni mikrosvemir” Dalekog istoka daleko je od realnosti u ostatku Rusije. Prema podacima Vigona, električni automobili čine tek 0,2 odsto ukupnog voznog parka u toj zemlji.

Kao i u većini država, visoka nabavna cijena najveća je prepreka većoj zastupljenosti. No, to bi trebalo da se promjeni kako budu padale cijene baterija.

Podaci BlumbergNEF-a pokazuju da je prošle godine prosečna cijena paketa litijum-jonskih baterija iznosila 137 dolara po kWh. Još 2010. dosezala je 1.191 dolar po kWh.

Procjene govore da će 2024. cijena pasti ispod 100 dolara čime bi kupovina automobila na struju trebalo da bude konkurentna vozilima sa motorom na unutrašnje sagorjevanje. Do 2030. cijena bi mogla iznositi svega 58 dolara po kWh, kaže analitičarka Aleksandra Donovan, prenosi B92.