Bilježi slike: Čuveni “Habl” i dalje podstiče važna naučna istraživanja

23.03.2022. | 15:29

Od najdavnijih vremena ljudi su gledali u nebo i pokušavali da objasne pojave na njemu. Astronomi su od davnina željeli da vide dalje i više. Najprije su konstruisani teleskopi na Zemlji. Napretkom nauke, godine 1990. lansiran je svemirski teleskop “Habl”, koji i dalje kruži oko Zemlje i bilježi slike udaljenih kosmičkih fenomena.

Čuveni teleskop je dobio ime po američkom astronomu Edvinu Hablu, koji je dao veliki doprinos teoriji Velikog praska. Prve ideje o slanju teleskopa u orbitu potiču iz 1923. godine – njemački astronom Herman Obert je smatrao da bi to bilo vrlo važno i korisno naučno dostignuće. No mašta jednog čovjeka morala je da dočeka napredak tehnologije, jer naučnici često vide dalje od vremena u kome stvaraju i rade.

Gradnja svemirskog teleskopa “Habl” je započeta 1977, a završena 1985. godine. Teleskop nije velikih dimenzija – dug je 13,2 metra, težak oko 11.000 kilograma, a njegova cijena je 1.500.000.000 dolara. Napaja se preko solarnih panela. Lansiran je 1990. godine, od kada se periodično servisira. I dalje je vrlo funkcionalan – svake nedjelje na Zemlju pošalje oko 120 gigabajta informacija. Zahvaljujući podacima i snimcima teleskopa “Habl”, astronomi su uspjeli da otkriju tamnu energiju i da razumiju kako se formiraju galaksije. Pomoću informacija koje je omogućio “Habl”, procijenjena je i starost univerzuma – na 13 do 14 milijardi godina. Nastalo je na hiljadu naučnih radova iz astronomije, a posebno je značajno što su ti podaci dostupni svim svjetskim opservatorijama i astronomima, i na taj način praktično cijela astronomska zajednica može koristiti podatke i unapređivati nauku.

“Habl” pređe cijelu Zemljinu orbitu za 97 minuta, brzinom od osam kilometara po sekundi; tokom kretanja prikuplja informacije preko sočiva koja se u njemu nalaze. Ona mogu da sakupe više svjetlosti od ljudskog oka. Što je sočivo veće – više svjetlosti prikuplja i bolje se vide udaljeni predmeti. Sočivo na “Hablu” je prečnika 2,4 metra, dok su sočiva na teleskopima na Zemlji oko deset metara. No prednost teleskopa “Habl” je u tome što je u orbiti, pa samim tim – podaci koje prikuplja su jasniji i precizniji. Naučnici se nadaju da će, kada istekne njegov životni vijek u svemiru, uspjeti da ga vrate na Zemlju kako bi bio izložen u nekom muzeju. Ukoliko to ne bude moguće, njegov kraj će biti u nekom okeanu daleko od svih nas.