Kuda poslije Dječjeg doma: Mladima bez roditelja treba mreža pomagača za samostalan život

BANJALUKA – Dok većina mladih ljudi čak i sa 30 godina stanuje kod roditelja, sa druge strane od njihovih vršnjaka, štićenika Dječjeg doma očekuje se da kada napuste tu ustanovu budu spremni za samostalan život i odlučivanje.

Poruka mladića S.K. bivšeg štićenika Doma za nezbrinutu djecu “Rada Vranješević”, koji je prošle sedmice preko društvenih mreža tražio pomoć sugrađana za smještaj i posao jer se “našao na ulici” ponovo je pokrenula pitanje u javnosti kako to žive mladi bez roditeljskog staranja.

Njemu se odmah javilo dvadesetak ljudi koji su ponudili privremeno prenoćište, i da mu nađu zaposlenje, ali mnogi su se zapitali koliko još ima ovakvih priča za koje niko ne zna i kako u stvari žive mladi ljudi koji nemaju podršku porodice.

Dok borave u Domu “Rada Vranješević” djeca bez roditeljskog staranja imaju socijalnu i zdravstvenu zaštitu, vaspitanje, obrazovanje, a posebnu pažnju, kažu nadležni, pokalanjaju pripremi mladih za samostalan život nakon izlaska iz institucionalne brige.

Nijedna mlada osoba, tvrde, ne izađe iz Doma a da joj prethodno nije obezbijeđeno stambeno zbrinjavanje i drugi oblici podrške za započinjanje samostalnog života. Kako bi osposobili mlade koji napuštaju institucionalni smještaj, imaju, kažu, programske aktivnosti za njihovu pripremu za samostalan život.

– Ovu kategoriju mladih ljudi, učimo praktičnim vještinama za samostalno vođenje domaćinstva, kuvanje, pranje veša, raspoređivanje novca, lična higijena, smaostalno preuzimanje brige o zdravlju, kako da aktivno traže zasposlenje i stambeno se zbrinu. Takođe, osnažujemo samopouzdanje i samopoštovanje mladih ljudi suočenih sa strahom od neizvjesnosti koju nosi osamostaljivanje, istovremeno opterećenih traumatskim iskustvima doživljenim u nepovoljnim uslovima odrastanja u porodici porijekla – preciziraju u Domu “Rada Vranješević”.

Trude se i da mlade ljude motivišu da nastave obrazovanje nakon srednje škole, a trenutno u Domu imaju pet studenata koji su i stipendisti privatnih visokoškolskih ustanova.

– Obzirom da postoje zakonske mogućnosti da mlada osoba, ukoliko nastavi redovno školovanje, ostane u sistemu sistemske brige do svoje 26. godine života, trudimo se da kod mladih ljudi povećavamo motivaciju za školsko postignuće i podstičemo ih da nastave školovanje kao studenti, i u ostvarivanju ove namjere svake godine uspijemo- preciziraju u Domu.

I sami međutim priznaju da nažalost ne postoji sistemsko rješenje koje bi ovim mladim ljudima obezbijedilo sigurno zaposlenje i stambeno zbrinjavanje ili bar prednost kod ostvarivanja ovih osnovnih uslova za samostalan život.

– Od trenutka kada mlada osoba izađe iz Doma, sve nadležnosti i dalju podršku preuzima nadležni centar za socijalni rad. Izradom individualnog plana socijalne zaštite identifikuju se načini podrške, prije svega stambeno zbrinjavanje i eventualno zaposlenje, ukoliko je osoba sposobma da samostalno zarađuje za život. Najveći izazov u sistemu jesu mladi ljudi koji uslijed različitih razvojnih odstupanja nisu u mogućnosti da samostalno obezbjeđuju sredstva za život, niti da preuzmu brigu o sebi kao što su radne obaveze i održavanje domaćinstva. Nažalost, dešavaju se situacije kada mladi ljudi nisu u mogućnosti zadovoljiti obaveze i radne zadatke određenog radnog mjesta te tako ni zadržati posao – preciziraju iz Doma.

Naglašavaju da je zato neophodno razvijanje socijalne mreže, odnosno „mreže pomagača“ na koje mladi mogu računati poslije izlaska iz institucije i, naravno, pronalazak zaposlenja i stambenog prostora. Najavili su da u okviru plana transformacije Doma planiraju, između ostalih, i uslugu stanovanje uz podršku koja bi upravo mladim ljudima koji započinju svoj samostalan život bila od koristi kao dostupna psiho-socijalna i druga podrška.
– Realizujući ovu uslugu, mladima bi se pružila neophodna podrška sa ciljem da se potpuno osamostale i više nikada ne vrate u sistem socijalne zaštite kao korisnici- najavili su iz ove institucije.

Centar za socijalni rad: Mladi nisu bez podrške sistema

U Centru za socijalni rad naglašavaju da nijedan štićenik ne napušta institucionalni smještaj bez prethodno razrađene izlazne strategije i odgovarajuće podrške.

Za svu djecu smještenu u ustanove socijalne zaštite, koja se pripremaju za samostalan život, preciziraju, stručni radnici rade na izradi individualnih planova za osamostaljivanje i organizovanje života nakon napuštanja ustanove.

– Tom prilikom radi se na pronalaženju resursa za pružanje podrške na način da se kao podrška uključuju funkcionalni članovi porodice, radi na pronalaženju zaposlenja, ili im se u skladu sa odredbama zakona pruža podrška u vidu jednokratne novčane pomoći. U slučajevima kada trenutno ne psotoji adekvatno rješenje za mladu osobu koja napušta ustanovu, produžava se pravo na smještaj u ustanove socijalne zaštite, a najduže šest mjeseci od prestanka uslova za ostvarivanje prava na smještaj, do pronalaženja trajnijeg rješenja. Takođe, su im stručni saradnici Centra dostupni za psiho-socijalnu podršku, koja im se po potrebi pruža – odgovorili su iz Centra.

Dvadesetgodišnji mladić koji je svojim pozivom za pomoć ujedinio Banjalučane, ispričao nam je da je poslije Doma stanovao u hraniteljskoj porodici, ali da ih je morao napustiti nakon godinu i po dana. Radio je, kaže u jednoj građevinskoj firmi, gdje je i imao smještaj, ali kako preduzeće zimi pauzira sa radom, našao se kaže bez krova nad glavom. Dobri ljudi su mu obezbijedili privremeni smještaj, a nada se i da će početi raditi u jednoj pekari koja tek treba da se otvori.

Ovo je njihov dom

– U trenutku kada mlada osoba izađe iz ustanove, sve pravne ingerencije Doma prestaju… ali one ljudske ostaju. I traju. Kontakti se održavaju, osoblje Doma ostaje na raspolaganju i za savete, podršku… ostajemo cjeloživotni prijatelji, ponekad i kumovi. Ulažemo sve napore kako bismo pomogli kod zapošljavanja, što je posebno teško imajući u vidu visoku stopu nezapslenosti kao problem u našoj društvenoj zajednici uopšte. Vrata Doma su uvijek otvorena za sve koji su dio svog djetinjstva proveli pod ovim krovom, jer to je, prije svih, njihov dom. Naročito u vrijeme praznika je prilika da ugostimo sve kada nas nekadašnja djeca ovog Doma, a sada odrasli ljudi posjećuju i druže se sa nama – kažu u Dječjem domu.

Kuća na pola puta

Projekat “Kuća na pola puta” čiji je upravo cilj pružiti utočište mladima koji su napustili Dom za djecu bez roditeljskog staranja, u Banjaluci nije zaživio.

– Kuća je funkcionisala kratko vrijeme kao prekretna aktivnost koja se u tom trenutku nije pokazala održivom, nakon čega je nastavljen rad na podršci mladim ljudima kroz rad na izlaznim strategijama i podrška na osposobljavanju za samostalno funkcionisanje nakon napuštanja ustanova socijalne zaštite – rekli su iz Centra za socijalni rad.

 

Izvor:(SrpskaInfo)

 

Ostavite komentar: